dug put do poboljšanja

Radimo puno, izvozimo više od većine drugih - ali se to ne vidi na našim plaćama

Objavljeno: 09.07.2017. 19:54

Zadnja izmjena: 09.07.2017. 19:58

Foto: Arhiva/HGK

Kad se naša županija uspoređuje s hrvatskim prosjekom, prvo što će upasti u oči jest da smo pri samom vrhu države po pitanju izvoza - ali, nažalost, ima i parametara gdje smo daleko ispod prosjeka. I među svim tim parametrima postoji i logična povezanost.

Dakle, kad se radi o izvozu, onda smo sa svojih 8,5 milijardi kuna u prošloj godini zasjeli na vrlo visoko treće mjesto - nešto malo ispod Istarske županije i uvjerljivo najjačeg izvoznika Grada Zagreba, koji je inozemstvu prodao robu u vrijednosti preko 46 milijardi kuna. No, imamo li u vidu da u Zagrebu živi otprilike 5 puta više ljudi nego kod nas, onda smo praktički izjednačeni po pitanju vrijednosti izvoza po glavi stanovnika.

U čemu smo bolji

Krizne 2009. godine i kod nas i u cijeloj zemlji došlo je do pada izvoza - no, zanimljivo je spomenuti kako je kod nas taj pad bio nešto blaži od državnog prosjeka, kao što se može vidjeti iz ovog grafikona koji je nedavno prezentiran u Županijskoj komori.

Postoji još jedan parametar u kojemu stojimo bolje od ostalog dijela zemlje - to je već dosta puta spominjani postotak nezaposlenih. Krivulja ide nadolje i u slučaju Varaždinske županije i u slučaju Hrvatske podjednako je strma, no kod nas je oko 5% nezaposlenih, dok se u Hrvatskoj on i dalje drži na nekih 13%, s podjednakom tendencijom pada. Ali je opet zanimljivo da je nezaposlenost u našoj županiji počela padati 2013. u vrijeme kad je na razini zemlje tek rasla prema svom vrhuncu. Tu smo bili čak godinu dana ispred države - premda je jasno kako pad nezaposlenosti posvuda duguje i barem jedan dio pojačanom iseljavanju.

A ovdje debelo zaostajemo

Nažalost, ova dva pozitivna podatka ne prate i drugi parametri - i tu sada dolazimo do najvećeg problema našega kraja. Kad vidimo usporedbe plaća na razini Hrvatske i Varaždinske županije onda se zamjećuje naš (pre)veliki zaostatak. Tako je prosječna plaća krajem 2015. u državi bila nešto veća od 5600 kn a kod nas se vrtjela na nekih 4500 kn.

Postoje i dva podatka koja potpuno koreliraju s ovim jazom u plaćama - to su prihod po zaposlenom i BDP po glavi stanovnika. Da sad ne gnjavimo brojkama i grafikonima, dovoljno je reći da su ti grafikoni gotovo identični ovome koji nam prikazuje neto plaće. Jednostavnije govoreći, naš radnik proizvede manje nego prosječan hrvatski radnik i za to dobije otprilike i toliko nižu plaću. Iz toga, između ostalog, slijedi da naši poslodavci nisu posebno škrti - barem ne škrtiji od prosječnog hrvatskog poslodavca.

To, međutim, nipošto ne znači da naš radnik manje radi nego da proizvodi manje dodane vrijednosti - a to je izravna posljedica činjenice da nam je glavna grana prerađivačka industrija. Naši radnici rade puno - i to za nisku plaću - i proizvode nešto što se lako izvozi i lako prodaje, ali za nisku cijenu. I tu je također i razlog zašto stojimo bolje od ostalih po pitanju zaposlenosti - jer prerađivačka industrija raste, otvaraju se radna mjesta, no rast plaća u toj grani proizvodnje je prespor. Izlaza iz ovakve situacije svakako ima - kao što je već više puta spominjani prijelaz na produktivnije i bolje plaćene grane industrije, poput metalske, itd. Ipak, običan čovjek našeg kraja čekat će dugi niz godina dok ne vidi neke konkretnije rezultate.

Komentari