Da naši mladi odlaze raditi u inozemstvo - i to osobito otkako smo ušli u EU - već je dobro poznata činjenica. Gotovo svi mi poznajemo nekog iz našeg susjedstva koji je otišao trbuhom za kruhom u neku razvijeniju zemlju. Ovdje donosimo priču dvije Varaždinke koje su otišle na dva prilično različita mjesta - Ivana Kukec u Hrvatima već dobro poznati irski Cork, a Dijana Divjak u glamurozni Dubai. Ivana je završila inženjerstvo okoliša na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu, a Dijana veterinu u Zagrebu.

Počinjemo razgovor pitanjem zašto su otišle, premda već znamo da je dio odgovora u problemu s nalaženjem posla.

- Otišla sam jer mi u Hrvatskoj jednostavno nije bilo mogućnosti za naći posao. Za "obične poslove" sam prekvalificirana a za poslove u struci nemam iskustva, a nitko nije voljan dati priliku mladima da steknu to iskustvo. - govori Ivana, da bi nadodala kako je jedan od ključnih razloga njezinog odlaska i želja za avanturom.

Dijana ima nešto drugačije objašnjenje:

- Nakon završenog fakulteta, putovala sam po Europi nekoliko mjeseci i kroz to sam iskustvo razvila osjećaj koliko je korisno za osobni razvoj iskusiti život drugdje i upoznati druge kulture tako da nisam trazila posao samo u Hrvatskoj, nego sam u isto vrijeme slala molbe u više zemalja. U Hrvatskoj sam tad konačno i dobila odgovor iz jedne veterinarske stanice da bi mogla kod njih raditi stručno osposobljavanje, no ipak sam se odlučila za posao u Dubaiju, jer tu se mogu financijski samouzdržavati. I mogu završiti stručno usavršavanje u tradicionalnoj kineskoj medicini, vlasnici klinike su otvoreni za razne interese svojih zaposlenika i rado nas podržavaju. Sad radim kao veterinarski akupunkturist za male životinje.

Kako ste se snašle, radite li ono što ste htjele?

- Snašla sam se super, u roku dva tjedna pronašla sam posao, koji iako je plaćen minimalno, s njim se može normalno živjeti. - govori Ivana. Nije našla posao u struci, no prezadovoljna je i onime što sada radi u Trabolgan Holiday Village, omiljenom odredištu za odmor cijelih obitelji.

Dijana, pak, radi u struci. Počela je raditi svega tri tjedna nakon prvog kontakta s poslodavcima.

- Dočekali su me na aerodromu, dali mi privremeni smještaj na nekoliko mjeseci dok se nisam osamostalila. Prije nego sam dosla u Dubai kontaktirala sam neke poznanike koji tu žive već neko vrijeme, pa su mi pomogli svojim savjetima. Ovdje se radi puno, 48 sati tjedno, a vikendom - to jest, petkom i subotom - nešto kraće.

Obje imaju i svoj dosta bogati društveni život, a Dijana je čak nedavno doživjela da statira na snimanju Star Treka - i može ju se na tren vidjeti u jednoj sceni. Bavi se i jahanjem, a nakon ove svoje kratke filmske uloge počinje učiti pomalo i glumu.

Kako ste prihvaćene u novoj sredini?

- Prihvaćena sam super, Irci su stvarno fenomenalni ljudi, pristupačni i ljubazni, Iako ima nekih kojima smetaju stranci, ali takvi su u manjini. - govori očito zadovoljna Ivana.

Dijana daje u suštinu sličan, ali detaljniji prikaz.

- U Dubaiju je velika etnička raznolikost - moji šefovi su Austrijanci, kolege Hrvat, Bosanac, Lebanonci, Filipinci, Indijci, Rumunjka i Šrilančanin. Mnogi ljudi tu dolaze radi posla, sami su i željni upoznavanja. Moj dečko, isto Varaždinac, došao je u Dubai ubrzo nakon mene. Udvoje je puno lakše. - zaključuje Dijana, te nadodaje kako se i Hrvati sve češće međusobno sastaju, praktički na tjednoj bazi.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku ili mislite duže ostati tamo?

- Ne planiram se tako brzo vratiti, ovdje mogu napokon živjeti svoj život a ne da živim na grbači roditeljima. - kaže odrješito Ivana.

Dijanini planovi su, međutim, nešto drugačji.

-  Vraćam se početkom sljedeće godine, jer ovdje ne mogu dobiti licencu da radim kao samostalni veterinar. Veselim se povratku, želim prenijeti svoje znanje i iskustvo u našu praksu. Optimistična sam u vezi rada u Hrvatskoj, nadam se da je okolina spremna na alternativne metode liječenja ljubimaca.

Na kraju Dijana ima i poruku mladim Hrvatima.

- Nemojte se zakopati u jedno mjesto razglabajući i negodujući o političkim i gospodarskim prilikama. Nije u Hrvatskoj ni najbolje a ni najgore, neka se obrazuju i putuju koliko mogu. Neka ne čekaju da netko ili država nešto napravi za njih dok rade posao koji ne vole. Treba imati ideje i snove, treba biti hrabar i krenuti ih ostvarivati i biti pozitivan. Nikad nije kasno za obrazovanje, uvijek možemo početi karijeru iz početka, ionako se uči cijeli zivot.

Komentari

21.11.2016. 20:18h Zadnja izmjena: 21.11.2016. 20:19