Varaždinska Iron Lady život je posvetila sportu - rijetko tko može izdržati ovakav napor

I dok nekima jutro počinje kavom i cigaretom to nije slučaj za 39- godišnju Varaždinku Karlu Čović koja nerijetko svoj dan započinje maratonom od 42 km. Nekima je to možda ludost, ali njoj - način života. Po struci je profesorica kineziologije i radi na gradskim bazenima kao spasioc i trener plivanja. Ono što Karlu čini posebnom je svakodnevno naporno treniranje i sudjelovanje na Ultra triatlonima.

Tako je na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu na trostrukom ultratriatlonu- Ironmanu u Austriji osvojila brončanu medalju. Ultra triatlon je jedna od najtežih disciplina triatlona. Sastoji se od plivanja, vožnje bicikla i maratona i sveukupno traje od 20 -30 sati, ovisno o disciplini. Iako se cijeli život bavila sportom, Karla se za triatlon zainteresirala tek 2010. godine, a od 2012. godine trči Ultra triatlon, odnosno discipline dvostruki i trostruki ultratriatlon. Kako bi vam bolje dočarali što to znači, primjerice u trostrukom ultratriatlonu dionica plivanja iznosi 11,4 km, bicikl se vozi 540 km, a maraton se trči 126 km.

Kako nam Karla objašnjava, sve se radi u krug, recimo u bazenu ili na biciklističkoj stazi. Što se pauze tiče, ona se može, ali i ne mora uzeti. Budući da se rijetko tko odlučuje za takva teška i skupa natjecanja zanimalo nas je kako se zainteresirala za takve utrke.

- 2009. godine je jedan varaždinski triatlonski klub tražio trenera plivanja i ja sam se prijavila i gledala sam te dečke koji se bave triatlonom i svidjelo mi se to i mislila sam - pa to bih i ja mogla probati.- govori nam Karla o svojim počecima.

''Ispijanje kave je najgore trošenje vremena...''

Prema njezinim riječima potpuno se posvetila takvom načinu životu, što znači da se svaki dan diže oko 5 ujutro i obavezno radnim danom trenira po 4,5 sati, a kada je slobodna i po 8 sati dnevno. Ne izlazi već godinama, a gdje god da ide, u stopu je prati njezin pas Fuma.

- Ispijanje kavi i izlasci su mi trošenje vremena. Cijeli život sam u sportu i sada mi je plan biti među najboljima na svijetu u tim utrkama.- napomenula je

Slobodno vrijeme provodi s psom u šetnji ili s obitelji. Inače, njezin otac Karlo također se bavio sportom. Bio je hrvač i sudjelovao je na 2 Olimpijade. Kao i u svemu, i u ovome postoji druga strana medalje.

- Sve utrke si financiram sama i to nije mali novac. Recimo, jedna startnina za utrku zna biti po 16 tisuća kuna, a tu je još put i smještaj. Nemam sponzore, iako ih tražim. Radim u gradskoj firmi i moj trud se nimalo ne cijeni. Nakon završene utrke čak mi niti ravantelj gradskih bazena ne može čestitati.- za kraj je rekla Karla.