Obitelj Bahun Ponos Hrvatske: Naša djeca najveća su nam sreća

Nakon sedam godina čekanja, Anita i Stjepan posvojili su trojke. Danas brinu o šestero djece, jer su u svom domu, ali i srcu, udomili još troje djece. Anita i Stjepan Bahun dobili su nagradu Ponos Hrvatske, a jučer je na Hrvatskoj radioteleviziji emitirana i dodjela ovih vrijednih priznanja.

– Ne možete si ne postaviti pitanje zašto se to događa baš meni? Zašto baš ja ne mogu imati djecu? Jesam li zbog nečeg kažnjena? A onda, kad se sve to izokrenulo i kad smo došli u situaciju u kojoj smo danas, vidite da niste kažnjeni. Osjetite da ste zapravo bili predodređeni za nešto drugo. Počnete razmišljati na drugačiji način, na način da ste zapravo nagrađeni. Jer Fran, Filip i Jan nama su najveća nagrada. A sada su tu i Ana, Ivan i Ivana što je još veća sreća – s osmijehom na licu i blagim pogledom koji zrači srećom i dobrotom objašnjava nam Anita Bahun, majka posvojenih trojki i udomiteljica još troje djece. Anita i njen suprug Stjepan prošlogodišnji su dobitnici priznanja Ponos Hrvatske. I doista, obitelj Bahun pravi je ponos Hrvatske. Anita i Stjepan brinu o šestero djece.

Godinama su pokušavali imati vlastitu djecu, no bilo im je predodređeno nešto drugo. – Do posvojenja smo čekali sve zajedno sedam godina, a četiri smo godine bili aktivno na listi dok su klinci došli k nama. Napisali smo da bismo htjeli curicu, ali nije to bilo ništa striktno. I onda smo na veliko iznenađenje dobili tri dečka. Taj osjećaj i tu sreću ne bismo nikad mijenjali. Fran, Filip i Jan bili su stari 45 dana kada su došli k nama, a sad su naši već pet i pol godina – govore nam Anita i Stjepan dok se iz dječje sobe čuje smijeh, cika, vika i radost ne samo troje posvojene djece, već njih šestero. Obitelj Bahun prigrlila je i troje udomljene djece, Anu, Ivana i Ivanu. – Jednom kad vidite kako ta djeca žive, kad otvorite svoje srce djeci koja trebaju udomitelje i kada im otvorite vrata svoje kuće, više ništa nije isto. Ne možete ostati ravnodušni – govori nam Anita.

Prava malonogometna momčad svojim je smijehom ispunila obiteljsku kuću. Svih šestero djece jako dobro zajedno funkcioniraju. - Oni svi znaju da su posvojeni, odnosno da su kod nas udomljeni. Naše trojke, Fran, Filip i Jan znaju da ja njih nisam rodila. Nikad nisi spreman tako nešto reći djetetu, no živimo u maloj sredini i odlučili smo da je bolje da od nas saznaju, da im to prvi objasnimo nego da kasnije u životu imaju neke neugodnosti i da živimo u laži. Oni dobro znaju tko je posvojen, a tko udomljen, ali vjerojatno ne znaju razliku između tih pojmova. Prvo smo udomili Anu, zatim je došao Ivica, a potom i Ivana. Jako su se zbližili s trojkama i sad su jedna prava ekipa i pravi prijatelji – rekla nam je Anita.

A kako je sve počelo? Nakon što su se vjenčali 1996., Anita (45) i Stjepan (44) Bahun iz sela Biljevac kraj Ivanca pokušavali su 15 godina dobiti djecu. Nažalost, ni nakon pokušaja medicinski potpomognutih oplodnji Anita nije mogla zatrudnjeti. Od tih 15 godina, sedam su čekali na posvojenje. - Možda je to već i ofucano jer je priča ispričana, ali ljudi uvijek to vole čuti. Osjećaji su svakakvi. Prvo ne vjerujete da ste doista došli do te faze da ćete dobiti dijete. Zvali su nas u srijedu iz Centra za socijalni rad i rekli nam da imaju trojke, tri dečkića, bismo li ih htjeli. Bez razmišljanja rekli smo da. Onda smo mi zvali u četvrtak i još nije bilo sigurno hoćemo li ih dobiti ili ne. Polako smo gubili nadu, da bi nas nazvali u petak i rekli da do 15 sati moramo doći po njih. U petak smo u pola 12 sati još sjedili ovdje u kuhinji kad su nam donijeli rješenja. U tim trenucima osjećate se euforično, na trenutke ste u nevjerici, ne znate događa li se to doista – prisjetili su se tih najljepših trenutaka Anita i Stjepan. Kako kažu, njihovi bližnji mislili su da idu po jedno dijete, a ne po njih troje. - Svi su mislili da mi od uzbuđenja govorimo "idemo po klince" jer su svi očekivali da ćemo posvojiti jedno dijete i nisu uopće vjerovali kada smo im govorili da idemo po klince. Toliko želje, čekanja, nadanja, isplatio se svaki sat. Svaki dan, svako čekanje, svako razočaranje, sve je vrijedilo ovog što imamo danas – zadovoljna je Anita.

A jedan dan obitelji Bahun izgleda kao prava avantura. Od jutarnjeg buđenja, do pospremanja u krevet. – Sve što radimo, radimo zajedno, a to izgleda kao jedna velika avantura. Nas je sad osmero i primjerice kad idemo na šišanje, idemo svi zajedno tako da se salon s nama zatvara jer popunimo sve termine – priča nam kroz smijeh Anita. Kako kaže, klince treba animirati, s njima raditi, igrati se, družiti. – Čitamo priče, slikamo slike, izrađujemo čestitke, razne likove, a kroz igru učimo ih koje su njihove obaveze. Svaki dan je živo, svaki dan su neke nove situacije, svaki dan neka nova pitanja. Djeca su jako znatiželjna, sve ih zanima. Dovoljno je da nešto čuju i cijeli dan imamo ispunjen pitanjima i razgovorima – objašnjava Anita.

Ipak, postoje situacije kada je teško, najčešće kada su klinci bolesni. – Najteže je kad su bolesni. Ja volim reći da je svaka obitelj kao jedna vurica, bitan je svaki kotačić u toj vurici da bi ona dobro radila. Nama je naša obitelj taj kotačić koji sve pokreće. Tu su nam jako važni baka i djed, teta, tetak i nećak koji nam puno pomažu i na koje su djeca jako vezana. Oni uskaču u svim situacijama kada nam je potrebna pomoć i slično – rekla je Anita Bahun. Ipak mijenjala ne bi ništa. – Iako nisu naša biološka djeca, oni su naši. Fran, Filip, Jan, a sada i Ana, Ivan i Ivana. Jedna velika sreća – rekli su nam zadovoljno Anita i Stjepan Bahun.

O nagradi Ponos Hrvatske:

- Jako smo počašćeni što smo dobili nagradu Ponos Hrvatske i jako smo iznenađeni. Jako nam je drago, ali mi velimo da nismo ništa tako hrabrog napravili. Samo smo otvorili vrata svoje kuće i vrata svojih srca. Jedanput kad uđete u tu priču i kad vidite kakva je sudbina te djece po domovima, ne možete ostati ravnodušni. Mi zapravo radimo ono što su nas roditelji naučili. Nema tu neke mudrosti, ni hrabrosti. Samo prenosimo ono što su nas naučili i otvorili smo svoje srce tim klincima koji nas trebaju - rekli su Anita i Stjepan.

Udruga za udomljenu djecu „Nada“ iz Ivanca puno nam je pomogla

Veliku pomoć na svom putu do željene djece, Anita i Stjepan Bahun imali su kroz Udrugu udomitelja Nada iz Ivanca. - U cijelom putu do posvojenja trojki i potom udomljavanja još troje djece neizmjerno puno pomogla nam je Udruga udomitelja Nada iz Ivanca. Oni su bili uz nas u svakom trenutku, čekali s nama i nadali se. Udruga nam je jako važna jer zapravo zajedno prolazimo kroz sve situacije. Oni su tu da nam pomognu od pravnih savjeta pa do savjeta u svakodnevnim situacijama s kojima se suočavamo. Odličnu suradnju imamo i s Centrom za socijalnu skrb Ivanec. Svi su oni bili jako važni kotačići u cijeloj ovoj priči i dio zasluge što imamo ovu prekrasnu djecu zasigurno ide i njima – istaknula je Anita Bahun. Udruga udomitelja „NADA“ Ivanec osnovana je 2005. godine na inicijativu nekoliko udomitelja. Udruga se sastoji od udomitelja za djecu te starih i nemoćnih koji nisu imali sreće da žive i odrastaju u vlastitoj obitelji. Udruga je osnovana s ciljem promicanja udomiteljstva kao primarnog oblika zaštite djece bez roditeljske skrbi, zastupanja interesa udomitelja radi ostvarivanja što kvalitetnije brige o udomljenim štićenicima, pružanje pravne i stručne pomoći udomiteljima, senzibiliziranja javnosti i podizanja odgovornosti za probleme djece i starijih štićenika, druženje sa srodnim udrugama i sve ostale aktivnosti vezane za udomiteljstvo.

Članak je preuzet iz novog broja besplatnog mjesečnika 30 dana.

{gallery}obitelj bahun ponos hrvatske{/gallery}