Priča Ivančana Alvara iz Dublina: Vratit ću se, ali život je prekratak da bi nas kočila država

Alvaro Taučer, 23 – godišnjak iz Ivanca, inženjer je logistike po struci koji je prošle godine završio fakultet na Sveučilištu Sjever. Nakon duge potrage za poslom u Hrvatskoj, odlučio se na hrabar potez te sam otišao u Dublin, a ovo su njegova iskustva nakon pola godine... 

Naime, sve je počelo od iskustva na Malti gdje je u sklopu Erasmus programa odradio stručnu praksu na koju se prijavio zbog želje za drukčijim doživljajem na temelju kojeg je shvatio je da je život prekratak za neke stvari koje koče ljude, bilo posao, karijera, loši odnosi ili država sama po sebi.

- Na Malti sam zapravo shvatio da mi je velika želja inspirirati mlade da otvore oči i da je u današnje doba tehnologije i kad je svijet postao jedna država sve moguće, kaže Alvaro dodajući da su ga povratne poruke od studenata uvjerile da nije pogriješio.

Bez obzira na fakultet i iskustvo, Alvaro nije uspio pronaći posao te se odlučio na novi izazov, odlazak u Irsku i Dublin gdje je posao odmah pronašao u tvrtki koja proizvodi i prodaje LED svjetla u kojoj je ujedno, trenutno, jedini stranac.

Uspoređujući Irsku i Hrvatsku, Alvaro kaže da tamo stvari daleko drugačije funkcioniraju nego kod nas. Premda i Irska bilježi visoke stope nezaposlenosti, posao je ipak lakše naći. Drukčiji je odnos prema radnicima te su plaće tjedne i ne razmišlja se „kako preživjeti do kraja mjeseca.“

- Cijene hrane i odjeće su iste kao u Hrvatskoj samo je velika razlika u standardu. Ovdje se može sa minimalcem platiti renta, napuniti frižider, izaći van i na kraju mjeseca se može nešto uštediti, dok je u Hrvatskoj s minimalnom plaćom to nemoguće, iskren je mladi Ivančan.

Ipak, kako kaže, Dublin ima visoke cijene najamnine u odnosu na ostale gradove, velika je potražnja za njima, a stanova malo. Zbog toga se pojavljuje i velik broj beskućnika na cestama.... Zbog turista, s druge strane, dolazi do gužvi, a to je, ističe, razlog zbog kojega Dublin ne bi preporučio za život.

Unatoč tome, u gradu ima mnogo muzeja, koncerta te ljudi avanturističkog duha. Premda neki od njih kreću od nule, neki se ovdje ne uspiju "pronaći" pa se vraćaju. No većina ljudi iz Hrvatske koji dođu u Dublin planiraju izgraditi novi život.

- Od dolaska ovdje sam promijenio 2 posla, posao nisam tražio duže od 5 dana. Neki kažu da je sreća u pitanju, ja mislim da je to totalna glupost. Sreća me nije dovela do ovoga danas, dovela me moja upornost, želja za uspjehom, osobnom izgradnjom i iskustvo, tvrdi Alvaro.

A upravo uspjeh duguje obitelji koja ga je, ističe, naučila da sam gradi svoj životni put. Obitelj i sitne navike mu nedostaju, a osvrnuo se i na svoj grad Ivanec, rekavši da je savršen za obiteljski život, ali miran, poluprazan i dosadan za njegove vršnjake.

No, ističe da je ponosan na svoj grad te mu nedostaju obitelj, prijatelji i sitne navike. Svoju je priču zapisao i na blogu koji vodi te se nada da će uspjeti utjecati na nekoga kako bi otišao na putovanje na koje ga srce zove.

Što se tiče daljnjih planova, kaže da se ne može vidjeti dugoročno u Dublinu te da se, za razliku od mnogih, ipak planira vratiti u Hrvatsku i iskoristiti znanja koja je stekao u inozemstvu.

- Planiram se vratiti u Hrvatsku kad-tad jer sam ovdje stekao mnogo vještina i u međuvremenu završio tečaj programiranja mikročipova. Hoću li svoje znanje uložiti u vlastitoj zemlji, ovisit će o poslovnim prilikama, zaključuje Alvaro.