Vozačica taxija Tanja Žemljić ruši sve stereotipe

Oni koji duže pamte, prisjetiti će se emisije „Taxi za Babilon“. Samdesetih je godina na Radio Zagrebu bila rado slušana. Uređivali su je Vojo Šiljak, Zvonko Zmazek i Dobroslav Silobrčić. Otud i ideje za naslov priče o varaždinskoj taksistici, simpatičnoj i susretljivoj Čakovčanki Tanji Žemljić, piše 30 dana.

Prohladna večer na varaždinskom autobusnom kolodvoru. Upaljena svjetla automobila s prepoznatlivim taxi znakovljem. Mladiću iz Zagreba dovoljno da dobije informaciju kako pronaći željenu adresu. Ljubazna Tanja, iako samo tri mjeseca vozi taxi u gradu baroka, dobro ga poznaje. U početku se koristila navigacijom (u automobilu ima tri uređaja), danas se već bez problema snalazi. Za volanom je dvadeset i dvije godine i za sebe kaže da je savjestan i odgovoran vozač. Poštuje propise, nema kaznenenih bodova. U poslu uživa - dinamičan je i nikad dosadan.

A početak je već poznata priča – ostala je bez posla, tražila spas u svakom natječaju. Bila je jedina žena koja se javila na natječaj varaždinske taxi službe i nije vjerovala da će uspjeti. Ali, kako je to već u životu, često se promiješaju i otvore čudne karte, kombinacije – i eto Tanje u taxi Cammeu.

-Korisnici, posebice muška populacija, bili su malo začuđeni, komentiravši zajedljivo – joj, ne idemo babi za volanom, a sad sve više i više dolazim do zaključka da je taksistica zapravo ženski posao, pogotovo u dnevnoj smjeni. Jako puno žena, dok vidi mene, želi si k meni sesti u auto, pa mi je i neugodno jer ja sam, recimo, treća na redu, a one baš z menom očeju iti. Mame vole da se voze djeca z menom u vrtić, pa često i sama dolazim po njih. A i vremena se mijenjaju, pa i muški sad više nemaju onih zajedljivih komentara kao kad sam počela u tom poslu.
Za taxi uslugu u Varaždinu trebate nazvati telefon 1212. I mnogi baš traže da ih vozi gospođa Tanja. A i to će vam taxi služba omogućiti, ako je u smjeni. U šali kaže da je najvjerojatnije razlog to što voli razgovarati, klafrati, pa s njom u vožnji nikad nije dosadno.

-Razgovori počinju spontano, a teme su različite – od politike, ima viceva, dnevni događaji, vremenu. Po danu sam na šihti često ispred varaždinske bolnice, pa mi se onda mnogi požale na svoju bolest, tegobe. Izjadaju se. Osjećam da ljudima fali razgovor, topla ljudska riječ, kaže.

U poslu je imala i jedno neugodno iskustvo, a i to je bilo u početku. Ima ona načina kako se obraniti. S njom možete podijeliti radost i tugu. Razgovarati o svemu. Majka je dvoje odrasle djece, baka troje unučadi. I jako joj je važna potpora obitelji. Posao je zahtjevan, odgovoran. I ima ga. Cijene usluge su popularne, pa se ljudi koriste tom pogodnosti. Rad je u smjenama i svaka ima svoje prednosti. Subotom je najviše posla, ali ovisi i o događajima, blagdanima. Čekanje je naporno pa ga prikrati čitanjem knjiga, slušanjem radija.

A je li sudbina baš svima zapisana u zvijezdama, kako se to obično kaže? Kod Tanje se čini da jest. A priča ide ovako: rođena je prvoga travnja, otac Mijo nadao se muškom djetetu, a prva joj je igračka - autić. U djevojačkim snovima željela je biti vozačica tegljača. Eto što vam donese prva igračka, kaže kroz smijeh. Odlukom direktora, prvoj i dosad jedinoj varaždinskoj taksistici dodijeljeno je vozilo s brojem sedam, pa je i po tome poznata u gradu.

Za Varaždince kaže da su savjesni vozači. Kaže da više griješe pješaci, biciklisti. Reflektirajuće prsluke doživljavaju kao teret, a ne kao vlastitu sigurnost.

Radi li subotom, a to je i neko pravilo jer tada ima najviše posla, za sebe i kolege uobičajeno pripremi termosicu kave. U popularnoj taxi sedmici primjetit ćete ju na varaždinskom autobusnom kolodvoru, željezničkoj postaji, ispred bolnice.

Iako taxi u Varaždinu ima dugu tradiciju, za stajališta im je određeno premalo označenih mjesta, kaže Tanja.

S njezina lica ne silazi osmijeh. U slobodno vrijeme voli putovati, odlazi u ribolov.

Eto, nije taxi za Babilon, ali je u Varaždinu. Sedmicom do odredišta s Tanjom.

Izvor: 30 dana