Zašto djeca obožavaju kućnog majstora škole u Kelemenu

Svaka škola u kojoj se želite osjećati ugodno kao kod kuće mora imati svog domara. Nekada su ove vrijedne zaposlenike obrazovnih ustanova uglavnom nazivali podvornicima i većina odraslih ljudi još danas ih zamišlja u plavoj kuti, kako s adekvatnom alatkom u ruci žure otkloniti neki kvar.

Zahvaljujući općeprihvaćenim stereotipima o domarima, ljudi koji obavljaju ovu profesiju u osnovnim školama, na glasu su kao stričeki koji hodnicima pjevuše, šale se, zezaju mališane, povremeno na njih podvikuju i “pod obavezno“ prije ili kasnije – puštaju brkove... Je li to posao “iz snova“ i što sve ovi osebujni kućni majstori moraju znati raditi doznali smo od Nikice Vukovića, domara u područnoj školi Kelemen.

- Raditi u školi kao domar znači da svakog radnog dana morate boraviti u zgradi u kojoj je sve puno djece. Tu nikada nema mira, uvijek se čuje žamor, a dječje cike i vike najviše je kada zvono najavi početak velikog odmora. Učenike tada na stolovima dočeka zdrav i ukusan obrok. Uoči vašeg posjeta naša je kuharica mališanima spravila gris posut zrncima kakaa, a sladit će se i bananama. Područnu školu u Kelemenu polaze učenici od prvog do četvrtog razreda i moram ih sve pohvaliti. Naime, riječ je o djeci iz ruralne sredine, koja su vrijedna, naučena pomagati, dobro odgojena i poslušna te čuvaju inventar svoje obrazovne ustanove. Među njima se nađe i fakina, ali ih učiteljice brzo dovedu u red. Škola je obnovljena i dograđena 2009. godine i svima nam je stalo da se u njoj zaista ugodno osjećamo – istaknuo je Vuković.

Što nam je još otkrio domar Nikica Vuković pročitajte u novom broju etjednika.