Branko Roglić: Atipičan imidž vlasnika flote od 31 jahte i šefa 2800 zaposlenika

Objavljeno: 15.05.2014. 12:57

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 08:27

U spartanski namještenom uredu Branka Roglića nema računala. Određeno vrijeme čak se vozio u polovnom automobilu. Kad ne časti prijatelje, leti ekonomskom klasom. U maloj i siromašnoj zemlji takvo razmišljanje smatra ispravnim. Jet set, kaže, u Hrvatskoj ne postoji. Postoje samo oni koji se prave važni i koji će zbog toga prije ili kasnije bankrotirati. Prema svemu sudeći, on neće! Radi sedamnaest sati dnevno. Upravo je iz Dubaia sletio u Frankfurt pa oko jedanaest sati krenuo avionom za Zagreb. Već iza četrnaest prima nas u uredu stare zgrade s novom fasadom, tvrtke “Croatia baterije”.

Zaista atipičan imidž vlasnika flote od 31 jahte i šefa 2800 zaposlenika! No takav je Branko Roglić, osnivač i vlasnik tvrtke Orbico (Roglić Branko &. Company), koja se bavi distribucijom robe široke potrošnje i godišnje u 16 zemalja ostvaruje promet od 800 milijuna eura. Jedan je od najbogatijih Hrvata! Međutim, osim slike Miljenka Stančića, koja stoji na zidu njegovoga ureda, čini se da s Varaždinom nema neke naročite poveznice. Ili ipak ima?

Kaže nam da je upravo ovih dana kod njega bila ravnateljica varaždinskog HNK Jasna Jakovljević. Poslao ju Stjepan Mesić, njihov zajednički prijatelj. Stoga, premda su već raspodjelili sredstva, ipak će iznaći još nešto novca za varaždinsko kazalište. A osim baroknog grada, sviđa mu se i varaždinsko groblje. Nekoliko puta obišao ga je sa suprugom. A Stančić? Ima ih šest komada. On je jedan od njegovih umjetničkih favorita.

- Ja sam, kako bi vi to rekli, malo „vudren“ na umjetnost – šali se rodom Makaranin, zapravo Splićanin čiji korijeni sežu u Dalmatinsku Zagoru.

Što mislite, imamo li dovoljno potencijala za razvoj kulturnog turizma?
Mi imamo izvanrednih mogućnosti. Vjerujem u turizam u unutrašnjosti. Varaždin, Osijek, Zagreb, naše Zagorje s onim dvorcima. Ima tu potencijala, ali do sad nije bilo ideja. Ideje su te koje prave novac, a ne rad, šljakanje i kopanje. Kad imate zdravu ideju i kad nad njome organizirate kapital, onda se taj kapital oplodi i ostvarujete napredak.

Trebaju li te ideje krenuti od pojedinaca ili državnih institucija?
To moraju biti pojedinci. Gdje god je državna institucija, tu je propast. To se dokazalo na Zapadu. Čak su i Kinezi došli do toga da treba cvjetati tisuće cvjetova. To znači stotine tisuća ideja svakog pojedinca, ali u pravim okvirima. Država treba izbalansirati odnos javne potrošnje i realne ekonomije. Ako se realna ekonomija puno oporezuje, onda se uloženi kapital ne može oploditi i traži druga mjesta.

Dakle, vi ste za liberalni kapitalizam?
Ja sam sto posto za liberalni kapitalizam!

Pitam zato što vas mediji vežu uz ljevicu?
Vežu me zato što sam u duši lijevi demokrat. Moj radnik svoju plaću nikada nije čekao ni jednog dana, i to je moja socijalna osjetljivost. Ali ono kako ja zaradim novac koji onda pošteno podijelim svojim radnicima, to je kapitalizam i te dvije stvari ne smiju se miješati. Kapitalizam je konkurentniji od socijalizma koji je bankrotirao zbog toga što ljudi nisu radili, a ja neću ponavljati ono što se pokazalo lošim. Ja ću se ponašati kapitalistički. No moj kapitalizam nije rigidan kapitalizam koji ne plaća radnika, nego onaj koji radnika poznaje kao ravnoga sebi, kao čovjeka koji mora školovati djecu i živjeti dostojno čovjeka.

Zašto je tomu tako?
Ajde vi meni recite, tko je od njih ikada radio u realnoj ekonomiji?

Čačić.
Pa je sedam firmi bankrotiralo!

On bi rekao da to nije istina...
Da su firme bankrotirale? Ja to ne znam, ja sam to čitao u novinama. Ražalostilo me, jer to nisam znao. Ratka znam. Mi smo sličnih pogleda. Ja sam Tripalovo dijete, proljećar.... Meni ga je žao. Vezano uz prometnu nesreću, ja sam njemu poslao poruku da se to može svakome dogoditi i dao mu podršku, ali tada nisam znao da mu za sedam poduzeća prijeti stečaj. Zašto je kupio sedam poduzeća, čemu? Ja ih imam osamnaest, ali svako je u redu! Ali da imam i jednu bankrotiranu firmu, a kamoli njih sedam, meni obraz ne bi dozvoljavao da se kandidiram za prvog potpredsjednika vlade.

Dakle, ne slažete se sa sadašnjom politikom HNS-a?
Ne bih to tako rekao. Ja poštujem gospođu Pusić i mislim da je ona jedan realan političar. Ratka Čačića sam isto poštovao dok su još bili zajedno, sve to vrijeme. Međutim, razočaralo me to da je on toliko forsirao da bude prvi potpredsjednik, a sedam poduzeća bilo mu je u opasnosti da odu u stečaj. Vidite ovo (pokazuje izvještaje), svako moje poduzeće jedna je stranica. Svaki tjedan dobijem ovakav list i točno znam kako poduzeće ide. Godinu dana unaprijed vidim kad će doći problem. Ovi iz vlade to ne bi znali ni pročitati. Oni kažu, imali smo 7 milijarda zarade od turizma. To nije zarada, nego prihod. Od toga treba odbiti troškove koji su u principu veći od tih sedam milijarda.

Kako tumačite događaje u Vukovaru?
Mislim da se to moglo rješit jednostavno. Da sam ja Milanović, postavljanje tih ploča odgodio bih na deset ili petnaest godina i sve bi bilo u redu. Dok god su žive majke onih koji su poginuli ili onih koji još nisu nađeni, to se ne bi smjelo forsirati. Mislim da se čak i Srbi u Vukovaru ne bi bunili da se to odgodilo na deset godina. Josipović je bio mekši, on bi ne- što bio i napravio, ali Milanović nije htio. Ne znam zbog čega je tako tvrdoglav po tom pitanju.

Referendum, koji je vaš stav?
Ako želimo da nam Europa bude dom, onda moramo biti protiv. Ako želimo klaustrofobičnu Hrvatsku, onda moramo biti za. Meni je krivo, ali čini mi se da Katolička crkva ovdje baš nije u pravu.

Osim umjetnosti, zanimaju vas i vina. Pa kakva su hrvatska vina, jesu li i dalje preskupa?
Jako smo napredovali, ali vina su još uvijek preskupa Teško je naći bolje vino od dingača, naše graševine, sovinjona, frankovke... Imamo stvarno nekoliko jako dobrih vina i u zadnje vrijeme napredujemo u tehnologij, ali cijene su problematične.

Kako sve to stižete?
Radim sedamnaest sati na dan, a vikendom se bavim vinogradima, maslenicima. Imam svoje jabuke, kruške, ali one slabo uspjevaju u Dalmaciji. Imam smokve, orahe..., i svake subote sam tamo u tome
selu odakle potječe moja obitelj, s mojim radnicima i prijateljima idem na buče.

Znači, domaći jet set vas ne zanima?
Nema u nas jet seta! Jet set je u Americi, Francuskoj... Najbogatiji ljudi u Hrvatskoj sirotinja su kad ih usporediš s bogatima tamo. Samo što se naši ne znaju ponašati, pa se bahate. Profit nije nešto čime se čovjek treba bahatiti, nego pokazatelj da je firma zdrava, da može redovito plaćati, amortizirati krize ako se pojave i pratiti tehnologiju. Nekad me stid ovih poput Keruma, a ima i drugih. Ima i političara. Pogledajte ko- liko su nam taj Vidošević i Sanader nanjeli sramote. Čovjek ne može zamisliti da je premijer jedne države uhvaćen da krade sve što stigne. Ajde da on ima jedan ili dva procesa pa bi čovjek rekao "može biti", oli on gdje god je došao, tud je krao. Oni su krali sve što su stigli.

 

Komentari