Razgovarali smo s umirovljenom zaposlenicom Gospodarske komore - evo kako se potroši 200 milijuna kuna

Hrvatska gospodarska komora je prije tri godine postala slučaj i dan danas prati je loš glas, a iz tvrtki koje ju po sili zakona plaćaju čuje se često da od te institucije koristi nema i da je članarina bačen novac. No, očito nisu dovoljno glasni i snažni da se izbore za promjenu i da plaćaju po vlastitom izboru žele li ili ne biti njezini članovi.

Treba li nam ovakva HGK?  Njezini čelnici će je, dakako, braniti i ukazivati na niz prednosti obveznoga članstva i veliku snagu sustava, no kako stvari u toj i s tom ustanovom zaista stoje ragovarali smo s bivšom zaposlenicom te institucije i danas našom suradnicom Snježanom Habulin.

Dugo ste radili u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kako danas s distance gledate na tu instituciju?

Da, više od 20 godina. Došla sam u nju iz medija gdje je sasvim drukčiji, ubrzani tempo rada, što i sami znate, pa mi je na početku ležernost administracije teško pala. Došla sam u tu instituciju u doba kad ju je vodio dr. Mladen Vedriš i slažem se s mišljenjem mnogih da je ona tada bila respektabilna. Njegovim odlaskom oštrica je otupjela, a institucija klonula izgubljena u vremenu i prostoru.

Što to znači? Mislite da je nepotrebna?

Ne mislim tako, ali joj treba temeljita reorganizacija i reforma da pronađe ponovno svoje mjesto u poslovnom svijetu.  Postoji od 1852. godine kad je ustrojen komorski sustav. Ne bi trebalo to razoriti, ali reformirati svakako. Po mom mišljenju na temeljima postojećeg sustava trebalo bi izgraditi modernu komoru.

"Puno rukovodećih, malo inicijativa"

Zar to nije učinio njezin novi predsjednik Luka Burilović, nakon afere Remorker i uhićenja tadašnjeg predsjednika Nadana Vidoševića pod optužbom za izvlačenje novca?

Osobno mislim da se suštinski puno nije promijenilo. Prvo je smanjen broj ljudi, ali sada je to otprilike isto kao u doba Vidoševića, kad ih je bilo između 500 i 600. Najviše je smanjen broj ljudi u županijskim komorama kroz još veću centralizaciju sustava, ali način rada, po mojoj skromnoj procjeni, je ostao isti. Prividno, puno usluga, ali to je manje - više internetsko opsluživanje, a ne prave mjere, inicijative i lobiranje. Nedostaje one oštrice koja bi koristila gospodarstvenicima kod oblikovanja mjera ekonomske politike.

Kakva je bila Komora za vrijeme Vidoševića?

Slična današnjoj po načinu rada, jedino su na pozicijama neki novi ljudi. Meni se čini kao mini država u državi, osim što nema represivnog aparata. Organizacija je slična državnoj administraciji, samo u okviru nje nisu ministarstva, već resorni sektori, s direktorima, zamjenicima i ostalim menadžmentom, pa onda potpredsjednici itd.  Puno rukovodećih pozicija s visokim koeficijentima. No, inicijativa baš i nema. A što se tiče Komore za vrijeme Vidoševića, imao je on, u prvom mandatu, a vladao je tom institucijom 19 godina, nekoliko dobrih inicijativa, kao, primjerice, ulazak Hrvatske u CEFTA-u daleko prije nego što je do toga i došlo, ali oštrica je vremenom otupjela. Danas se tu i tamo čuje njezin glas, no više kao potpora vlasti.

"Županijske komore su za ukras"

Koliko novca ubire?

Pa to nije tajna, objavljeno je na njezin stranicama. Prihodi su oko 200 milijuna kuna godišnje, a prikupljaju kroz članarinu koja mjesečno za male članice iznosi 42 kune, za veće 1.000, a najveće i najsnažnije oko 3.000 kuna. Tu su i prihodi od obavljanja javnih ovlasti, nešto vlastitih itd.

Svi se žale, a ipak plaćaju!

Takav je zakon, obvezno je članstvo.No, tako je jer nema dovoljno glasnih i složnih koji bi tražili promjenu.Očito većini odgovara status quo. Slovenci su imali sličan sustav, ali su prije otprilike šest godina proveli reorganizaciju, dobrovoljno članstvo i danas imaju nekoliko regionalnih komora i malu, ali po aktivnosti snažnu središnju komoru u Ljubljani koja radi na međunarodnoj promociji.

Mislite li da bi to trebalo napraviti i kod nas?

Ne treba kopirati, ali Komora sa cehovskim ustrojem je, mislim, zastarjeli sustav. Ima oko 80 udruženja i zajednica, pa onda grupacija i strukovnih skupina. Puno ljudi je prividno uključeno, a mnogi taj angažman i funkcije koriste da nadopune svoj poslovni CV. Dobro zvuči na putu izgradnje poslovne karijereako ste negdje bili angažirani.Puno je sastanaka, ima i dobrih rasprava i ideja, no većina toga završi samo na papiru u formi zaključaka. Mene se ne pita, nit me se pitalo, ali mislim da bi trebala jedna manja središnja komora u Zagrebu te nekoliko regionalnih komora. Ovako, županijske komore, njih 20, postoje za ukras. I da hoće, ne mogu ništa bez odobrenja Središnjice. One nemaju pravnu osobnost, pa umjesto odozdo prema gore, što je bitno za regionalno gospodarstvo, princip rada je obrtnut.

Suradnje za "arhivu", putovanja za "turizam"

Komora organizira putovanja gospodarskih izaslanstava, sajmove. Imaju li gospodarstvenici od toga koristi?

Kako tko, ali većinom sve ovisi o menadžmentu tvrtki i njihovim potezima. Samo sudjelovanje može donijeti pokoji novi poslovni kontakt, ali do ugovora je dug put. Izvozno orijentirane kompanije uglavnom imaju vlastitu izgrađenu mrežu poslovnih kontakata i sudjelovanja na međunarodnom tržištu. Organizirana izaslanstva i  poslovni forumi vezani uz takva putovanja mogu proširiti vidike, ali ima tu često i spajanja poslovnog s turističkim doživljajem.

A sporazumi o suradnji s drugim komorama?

Pa svako putovanje vezano je i uz međukomorske susrete te završi obično s novim sporazumom o suradnji. Takvih u velikom broju ima središnja institucija, ali i županijske komore, no  sve su to najčešće lijepo uvezene knjige koje završe u arhivu.

Kako je bilo raditi u Komori kad otkrivena afera izvlačenja novca?

Bila je to velika medijska hajka, pompozna uhićenja, ali na koncu svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Slučaju Remorker još se ne nazire kraj, a što se tiče bivšeg predsjednika  te institucije, po onome što se povremeno čuje o njemu u medijima, u vlastitom je biznisu i dobro mu ide.

"Roglić predlagao četiri puta manje ljudi"

Radni dan zaposlenika Komore. Kako to izgleda?

Kao i u administraciji općenito. Neki rade više, neki manje. Ima tu svega. Prividno je velika zaposlenost i uvijek manjka ljudi. Ali, moglo bi i s manje njih. Gospodin Branko Roglić, vlasnik Orbico grupe, kao žestok kritičar komorskog sustava rekao je jednom da bi to što Komora radi moglo proći  i sa 150 ljudi. Mislim da ima pravo. Inače, u toj su instituciji svojedobno radili doista ljudi od formata, u znanstvenoj i poslovnoj zajednici  priznati stručnjaci s respektabilnim referencama do čijeg se mišljenja držalo. Danas je to u kadrovskom smislu, iako većina zaposlenih ima visoko obrazovanje, znatno skromnije.

Znači, i vi niste bili baš zaposleni?

Ja nisam takav čovjek i došla sam iz medija kao novinar, a novinari su uvijek u pokretu i kreativni su. Uvijek sam si postavljala zadaće i ciljeve. Radila sam u zagrebačkoj komori, u uredu predsjednika, na poslovima PR-a, informiranja, promocije, izdavaštva i drugim poslovima i projektima. Nisam bila vrhuška komorskog sustava, ali sam se naradila.

Pričalo se da su milijuni otišli u uređenje komorskih prostora, da se besplatno jede i pije?

Još u doba Vidoševića uređene su sve županijske komore i sve imaju i danas dobre uvjete rada. Koliko je potrošeno novaca, to ne znam, ali sigurno nije malo. Opremljeno je i s umjetninama. Neki prostori su kupljeni,  a onda je to nova uprava prodala. Sad je uređena i sama zgrada  i prostor središnje institucije u Zagrebu. Koliko je potrošeno, trebali biste pitati. Što se jela i pića tiče, u zagrebačkoj komori gdje sam ja radila, postojao je restoran, ali ručak se plaćao. Danas više ne radi.  Restoran postoji samo u Središnjici na zagrebačkom Rooseveltovom trgu.