Ines Hrain novim romanom najavila zaokret u karijeri: Mrzim gubitnički stav prema životu

Nakon romana Najdeblja, Sjajne je bal i posljednjega, Kolagen, varaždinska spisateljica Ines Hrain ovih dana izadala je svoj novi, ?etvrti po redu romanu naziva "Pust otok".

Kao što je ?itala?koj publici ve? poznato, ova zanimanjem diplomirana u?iteljica razredne nastave na književnoj sceni prisutna je ve? više od deset godina. Osim romana, objavljuje i kratke pri?e u književnoj periodici, novinama i ?asopisima te je ?lanica Varaždinskog književnog društva. Novim romanom, me?utim, najavljuje poprili?an zaokret u svojoj književnoj karijeri, a o ?emu je rije? otkriva u intervjuu.

Do sada ste pisali o ženama, njihovim brigama, nadama i zadovoljstvima, no ovaj put tema je druga?ija?

Pusti otok je namijenjen prije svega mla?oj generaciji, ali isto tako je ?itljiv i privla?an je i starijima. Centralni doga?aj u romanu je brodolom na moru nakon kojeg dvoje mladih završava na pustom otoku u Jadranu. Ponovno je pisan mojim prepoznatljivim stilom, radnja se odvija brzo, filmski, jasno i napeto. Nema dosadnih opisa niti previše pametovanja. Mladi ne vole debele zamorne tekstove, a niti je roman takvog žanra. Radi se o pustolovnom romanu kroz koji se provla?i ljubavna storija izme?u Emine i Željka. Mjesto radnje je ponovno Varaždin, ali junaci iz našeg grada otputuju u primorje. Rukopis romana dobio je potporu Ministarstva kulture.

Uo?i izlaska novog romana promijenili ste ?ak i izdava?a?

Knjigu izdajem u suradnji s TIVOM iz Varaždina, dok mi je suradnik na distribuciji jedna uspješna zagreba?ka firma. Recenzent i lektor ovaj put je ponovno Denis Peri?i?, naš poznati pisac, esejist i prevoditelj. Nakon što odradimo posao u Hrvatskoj, knjiga ide u engleski prijevod, a ja se nadam i na druge jezike. Bit ?e zanimljiva svima, a pogotovo turistima koji vole i dolaze u Hrvatsku. Roman je, izme?u ostalog, mala turisti?ka razglednica koja veli?a hrvatske ljepote.

Što vas je potaknulo na pisanje?

Potaknuo me moj sin Ivan i njegovo cendranje oko toga da je školska lektira dosadna i zamorna i da nema ništa napetoga za ?itanje. To je bio za mene izazov da napišem roman koji bi mladi željeli pro?itati. A jednako tako i stari. Napisala sam ga u jednom dahu, uživaju?i i sama u uzbudljivoj pustolovini glavnih junaka koja mi se stala vrtjeti pred o?ima, ?im me posjetila spisateljska inspiracija.

Tko su vam bili "modeli" za likove?

Pa, cura razmišlja kao ja u mladosti, samo što je puno ljepša. (smijeh) A de?ko, to je valjda moj zamišljeni ideal muške ljepote i ponašanja. Nakon što me sin usmjerio ka pisanju romana za mlade, na ovakvu fabulu potaknula me ljubav jedne moje prijateljice prema jednom sli?nom frajeru.

Muž kuha

Kako se vaša obitelj snalazi s vama kad vas "uhvati" pisanje?

Strašno mi smeta ako mi ulaze u sobu, ne želim da me bilo što tad trebaju ili dosa?uju sa zapitkivanjima. Uglavnom me zato puštaju na miru, muž ?isti i kuha, sin pomaže u nekim posli?ima. Planiram jednog dana kupiti drvenu ku?icu u Maceljskom gorju i jednom godišnje se povu?i onamo na pisanje. Na mjesec ili dva.

Kako ste pisanje uskladili s poslom u?iteljice u vidove?koj osnovnoj školi?

Opsežnija djela pišem za vrijeme praznika. A na pri?e, ?lanke ili kolumne trošim nekoliko sati tjedno. Mnoge moje kolegice u?iteljice imaju problema sa svojom vlastitom djecom ili muževima, bolesne su ili imaju bolesne roditelje, rade na vrtu ili polju, daju instrukcije. Pa im to oduzima gotovo svo vrijeme. Ja nemam takvih optere?enja.

Imate li kakvu financijsku podršku sredine u kojoj živite i radite?

Živim u Varaždinu, radim u Nedeljancu. Imam ogromnu podršku op?ine Vidovec, a i grad Varaždin je podupirao moje prijašnje romane, pa o?ekujem da ?e poduprijeti i ovaj, pogotovo jer je namijenjen mladima. Moj rad potpomažu i neke varaždinske i vidove?ke firme. Naravno, tako?er i Ministarstvo kulture.

Gluha doba no?i

U koje vrijeme vam obi?no nai?e inspiracija, kako ju prepoznajete?

Naj?eš?e u neko gluho doba no?i, pred jutro. Ili za vrijeme vježbanja, kuhanja… Dovoljno mi je da uhvatim nit vodilju, onda je sve dalje lako. Tad jedva ?ekam da na?em vremena da zasjednem za kompjuter i zapo?nem.

Mislite li da ?ete jednog dana mo?i živjeti samo od pisanja?

Uh, to bi bilo ravno dobitku na lotu. Radila bih ono što mi je najlakše raditi, sama bih si odre?ivala radno vrijeme, putovala bih, zabavljala se i uživala. Nema dana da mi netko na cesti ne pri?e, pita me kad ?e nova knjiga, pohvali dosadašnje i veli da ih je pro?itao u jednom dahu… Neki mi se javljaju na fejs, neki me ?ak i zovu telefonski. No problem je što ljudi nemaju novaca pa knjige posu?uju ve?inom u knjižnicama, rijetko se odlu?uju za kupnju. No, uz dobru reklamu, bolja je i prodaja. Sve je danas u marketingu. 

Unato? svemu, zasigurno je teško uspjeti, naro?ito kod nas?

Strašno je teško. Svi su me odvra?ali od toga, govorili da kod nas nitko ne ?ita knjige, da je nemogu?e postati poznat u književnom svijetu … A ja se ipak nalazim na hrvatskim listama ?itanosti i uspjela sam samo svojom upornoš?u i dosjetljivoš?u. Oduvijek sam mrzila gubitni?ki stav o životu, kritiziranje boljih od sebe, politike, politi?ara, plakanje nad vlastitom sudbinom… Vrijeme uludo potrošeno na te gluposti, može se i pametnije iskoristiti. Nije istina da baš nitko u Hrvatskoj ne može uspjeti. Može, ako uhvati bika za rogove. Volim ljude koji su uspjeli snagom svojeg duha i svojih sposobnosti.