Lepoglavski prvak sportskog penjanja: Hod po rubu adrenalin je kojemu ni prva mjesta nisu ravna

Mladi Lepoglavčan Mario Musulin godinama gradi zavidnu sportsku karijeru u penjanju. Naime, u prvom je kolu ove sezone Hrvatsko-slovenskog prvenstva u ledenom penjanju Mario osvojio prvo mjesto, a sutra ga očekuje nastavak natjecanja na Ravnoj gori u kojemu brani naslov prvaka.

Naime, 29-godišnji Mario je u sportskom penjanju na ledenoj stijeni ostvario peto mjesto 2014. godine, a prošle godine je postao prvak Hrvatske. Kako kaže, živi zdrav život sportaša te je posvećen penjanju, ali ističe da se uz dobru organizaciju sve stigne. Ipak, tvrdi da je penjanje podcijenjeno u odnosu na ostale sportove. U ovom je intervjuu podijelio s čitateljima svoje rezultate i buduće planove u karijeri…

Kad si se počeo baviti penjanjem?

Počeo sam s penjanjem prije pet godina, dakle, s 24 godine. Austrijanci i Slovenci kreću s treniranjem s 4 godine, a to su zemlje koje su u svijetu najmoćnije u penjanju. Ipak, penjanjem se mogu baviti osobe svake životne dobi. Najduži smjer koji sam ispenjao bio je 750 metara na suhoj stijeni. 

Koliko je treninga potrebno za takve rezultate?

Treninzi su individualni. Uglavnom treniram dva mjeseca prije natjecanja. Riječ je o šest treninga tjedno koji traju između pola sata i 2 sata. Imam prijatelja koji se također bavi ledenim penjanjem i on me je trenirao prvu sezonu te me naučio tehnike i osnove, a dalje treniram sam.

Vjerojatno za treninge koristiš i stijenu u Lepoglavi. Gdje se sve u Hrvatskoj može trenirati sportsko penjanje?

Da, stijena u TKIC-u je odlična lokacija za treninge jer se koriste posebna hvatišta kao i na natjecanju. Treniram na pravoj stijeni jer se i natjecanja održavaju najviše na pravim stijenama. Odlazim u Zagreb na zagrebački podsljemenski tunel i u Čućerje, Bjelovar i Sloveniju. U Varaždinskoj županiji može se trenirati sportsko penjanje u dvoranama – u Lepoglavi, Ivancu i Varaždinu.

U siječnju si sudjelovao na svjetskom prvenstvu i osvojio 34. mjesto od 60 na prvom nastupu. Kako izgleda svjetsko prvenstvo i sam proces penjanja?

Natjecatelji na prvenstvu imaju uglavnom od 20 do 40 godina. Na natjecanju je cilj jednostavan – što prije doći do vrha. Težina smjerova ovisi o tome o kojem se dijelu natjecanja radi, najteže je ispenjati finale. Nadam se da ću ostati u reprezentaciji Hrvatske te sudjelovati na idućem svjetskom prvenstvu budući da samo dvoje najboljih Hrvata prolazi. 

Sutra te očekuje nastavak natjecanja na Ravnoj gori, kakva su tvoja očekivanja na Hrvatsko – slovenskom prvenstvu budući da si prošle godine bio prvak?

Ove se godine natjecanje odvija u četiri kola. Prvi je kvalifikacijski smjer dvije minute, zatim četiri, polufinale je šest, a finale deset minuta. Dobar rezultat garantiraju brzina, eksplozivnost i preciznost.

Imaju li natjecatelji priliku prije samog natjecanja proučiti stijenu i sam smjer?

Stijene se pogledaju prije natjecanja, ali to je samo nekoliko minuta. Tada razrađujemo tehniku. Uglavnom natjecateljima stijene nisu poznate i nitko nema prednost.

Ledeno penjanje često se mijenja s alpinizmom te sugerira opasnost i nesigurnost – svaki pad može biti koban. Ima li opasnosti kod penjanja u natjecanju?

Opasnosti na natjecanju nema. Alpinizam je nešto sasvim drugo – tamo se penje na zamrznutim slapovima, a penjače drže samo zamrznuti kristali vode koji u svakom trenutku mogu puknuti.

S obzirom da ostvaruješ izvrsne rezultate u penjanju koje je sigurno, kako to da si se odlučio na bavljenje alpinizmom?

Svi me to pitaju (smijeh), ali nije me strah kad se penjem, osim u slučaju kad je tanki led ili sam visoko iznad osiguranja. Naviknut sam na padove u sportskom penjanju, ali tamo sam osiguran. Ipak, nikad nisam pao u alpinističkom penjanju, a bavim se time zbog adrenalina.

Gdje se nalaze takvi slapovi, ima li ih u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ih nema. Glavne su destinacije Slovenija, Austrija, Švicarska, Italija i Francuska. Čuo sam za neke nesreće u alpinizmu i moguće je da popuste ruke u slučaju da osoba nije spremna za penjanje ili pukne hvatište bez obzira je li riječ o kamenu ili ledu. Čak se događa da se i cijeli slap uruši.

Član si sportsko – penjačkog kluba “Direkt” iz Lepoglave. Kakva su iskustva u tvom gradu?

Veoma sam zadovoljan radom Udruge te ponosan na rezultate njezinih članova. Ipak, nedavno sam predložio ljudima iz grada i Zajednici sportskih udruga da mi financiraju put u Koreju u vrijednosti od 5000 kuna te naišao na negativan odgovor. Naime, šest je kola u Svjetskom kupu, dva plaća Hrvatski olimpijski odbor pa se nadam da ću naći sponzore za preostala četiri i ovom prilikom pozivam zainteresirane da mi se jave. 

I za kraj, što bi poručio ljudima koji se žele okušati u ovom sportu?

Mislim da je bitno da se riješe straha, pogotovo zbog visine, ali definitivno pozivam sve zainteresirane da se počnu baviti penjanjem i općenito sportom.