intervju s posebnom liječnicom

LIJEČNICA KOJA BRINE ZA UMIRUĆE Dr. Marija Kolačko: 'Ljudi 21. stoljeća ne bi trebali trpjeti bol'

Objavljeno: 05.11.2016. 16:53

Zadnja izmjena: 31.01.2017. 14:48

Foto: Željko Porobija

Jučer smo tijekom prezentacije mobilnog tima za palijativnu skrb iskoristili priliku za razgovor s doktoricom Marijom Kolačko, voditeljicom tima. Zanimalo nas je što ju je navelo da se posveti ovoj grani medicine u kojoj je umiranje bolesnika svakodnevna pojava.

Rado se odazvala našem pozivu na razgovor, ali je tražila da je slikamo na posebnom mjestu - kod zida gdje vise uokvirena lepoglavska čipka s motivom cvijeta i stihovi Dobriše Cesarića.

- Jedan je bolesnik, koji je umirao od tumora na mozgu i oslijepio na jedno oko, jako volio gledati tu sliku. - objasnila je doktorica Kolačko.

Koji je osnovni motiv postojanja Vaše službe?

- Postojimo zbog bolesnika kojij žele svoj kraj dočekati u svojoj kući. Kao što je rekla jedna baka: "Želim čuti svoga kokota kako pjeva." Majka Tereza je rekla "Život je podvig", a smrt je dio tog podviga. Mi kao palijativni tim nismo ovdje da produžimo život - iako ga i produžavamo - nego da mu damo kvalitetu. Glavno je da ljudi 21. stoljeća ne trebaju trpjeti bol, ne trebaju trpjeti nijedan oblik patnje. Mi moramo dati dostojanstvo življenja u njihovoj bolesti koja ima svoju progresiju, moramo im osigurati psihičku, socijlanu, dobnu i egzistencijalnu pomoć. Oni  nikada ne smiju biti sami. Rekao je lijepo starac u romanu Starac i more: "Čovjek nikada ne bi trebao biti sam." Upravo ovaj tim ima zadatak da nikoga više ne bi boljelo.

Radi se o samom jednom timu. Je li to dovoljno za sve veće potrebe u našoj županiji?

- Mi nismo sami, uz ovaj palijativni tim jest jedna vojska ljudi - liječnici obiteljske medicine, naše predivne patronažne sestre, sestre iz kućne njege, socijalna zdravstvena zaštita, masa volontera i ljudi iz jedinica lokalnih uprava. No, trebao bi barem još jedan ovakav tim. I ja se moram dosta baviti papirologijom, statistikama, kako bih crno na bijelo pokazala da trebamo osnovati još jedan tim u županiji gdje je mortalitet veći od nataliteta i gdje imamo starenje stanovništva.

Očito Vam znači pjesma Dobriše Cesarića, kad ste je uokvirili i okačili na zid?

- Da, to je moj životni moto. A bolesnik koji je volio gledati lepoglavsku čipku... to je bio moj muž. Četvoro članova moje familije je umrlo od raka, znam dobro što znači skrbiti se o takvim ljudima. - rekla je doktorica Kolačko s blagim podrhatavanjem u glasu.

Dobro je znati da se o umirućima u našoj županiji brine zapravo veliki tim i da je tu liječnica koja ne samo iz svoje struke nego i iz vlastitog iskustva zna što znači pružiti njegu umirućima. Za one koji možda ne mogu čitati sa slike donosimo i kompletne riječi predivne Cesarićeve pjesme Sakriveni bol:

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

 

 

Komentari