Lucija Stilinović: Sviranje mi je gušt, smiruje me i ispunjava

Objavljeno: 05.08.2015. 18:00

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:05

Varaždinski kraj oduvijek je bio poznat po talentima u svim područjima. Glazba je zvonka radost, a u toj radosti odlično se snalazi Lucija Stilinović koja je za 30 dana ispričala sve o ljubavi prema flauti, glazbi, ambicijama u karijeri i čime se bavi kada nije posvećena umjetnosti.

Tako mlada, a već vrhunska flautistica. Kako je sve počelo? Kada se rodila ljubav prema flauti? Zašto baš flauta?

Pri odabiru instrumenta mi je zasigurno, uz ljepotu anđeoskog zvuka, pomogla spoznaja da se flauta može rastaviti u 3 dijela i staviti u malu kutiju i nositi gdje god. Provodim cijelo ljeto na moru i zbog toga sam vodila računa o tome.

Koliko je to težak instrument za sviranje? Treba imati dobra pluća i spretne prste?

Svaki instrument je težak na svoj način, kad sam počinjala bilo mi je dosta teško, jer sam imala male ruke pa mi je zbog toga bilo čudno držati flautu, ali uz motivaciju mlade profesorice prsti kao da su rasli iz dana u dan i ubrzo sam mogla pokriti sve tipke na flauti i proizvoditi uhu ugodne zvukove.

Savršenstva sviranja nema bez mnogo ljubavi prema glazbenom instrumentu, a zasigurno ni bez mnogo vježbanja. Kako izgleda jedan tvoj "radni" dan?

Nakon 12 godina sviranja, moj radni dan počinje i završava sa sviranjem. Kao studentica, uz predavanja, vježbam od 6-8 dnevno što mi ne čini nikakav napor nego zadovoljstvo i užitak.

Razna međunarodna natjecanja, seminari, majstorske radionice, izvrsni rezultati, kada se i kako sve to stigne?

Smatram, ako se u nečemu želi uspjeti, treba se puno usavršavati za što je potrebna dobra organizacija vremena. Najviše me vesele razni seminari sa uglednim,eminentnim profesorima koji mi omogućuju širi pogled na glazbu i gdje se, uz moj trud i rad, usavršava moja tehnika i zrelost te upoznaje studente- istomišljenike- iz raznih dijelova svijeta. Nama muzičarima je bitan javni nastup, kroz koncerte i natjecanja, a to mi je dodatna motivacija za daljnji rad. Kada ugledam prepunu dvoranu ljudi koji su me došli podržati i sa željom da uživaju u glazbi koju stvaram to mi je najljepši osjećaj.

Ima li neko natjecanje ili nastup koje posebno pamtiš, koje ti je najdraže?

Istaknula bih natjecanje "Flauta aurea", za koje sam kao jedanaestogodišnjakinja trebala naučiti šest kompozicija i sve napamet. Natjecanje se održalo u tri kruga, skupila se flautistička elita, osvojila sam drugo mjesta, odmah iza Eve-Nine Kozmus, Slovenke koja mi je još uvijek uzor.

Što roditelji kažu? Zasigurno su ti velika podrška. Kako oni žive s tvojim sviranjem?
Mogu reći za sebe da sam sretno dijete roditelja koji me maksimalno podržavaju i čine sve za moje daljnje napredovanje, jer vide moj trud i predanost flauti. Tu je puno financijskih ulaganja (sviram na instrumentu vrijednom 5 tisuća eura, kupljen prije 7 godina, no sada se javlja potreba za novim cca. 20 tisuća eura i tu nastaje veliki problem) koja za sada još uvijek dolaze od strane mojih roditelja. Prilikom mojeg vježbanja kod kuće, roditelji uživaju ili se barem tako čini, pogotovo kod usviravanja. Ali kako se osjećaju susjedi?!

Što radiš kada ne sviraš?

Vrlo sam društvena osoba i lijepo mi je provoditi vrijeme s mojim prijateljima iz gimnazijskih dana kao i onima s akademije koji imaju iste ili slične interese.

Čime se baviš u slobodno vrijeme? Imaš li kakve hobije?

Imala sam pokušaje odlaska na različite fizičke aktivnosti no nisam se zadržala na tome jer mi uvijek nedostaje vrijeme za sviranje.

Dosadi li ti ikad sviranje?

Na sviranje ne gledam kao na obavezu, nego na veliki „gušt“, to me smiruje i ispunjava.

Najvjerojatnije obožavaš klasičnu glazbu. Koji su ti omiljeni skladatelji?

Posvećujem pažnju najviše na barok, jer mi je tu ljubav razvila prof. Rachel Brown, koja je u meni pronašla osobu koja razumije i može interpretirati barok. Naučila sam svirati traverso flautu, što je veliki dar i izazov za mene. Istaknula bih skladatelje baroka: G.P.Telemann, M.Blavet i G.F. Handel. Ostali skladatelji kojima sam naklonjena: P. Taffanel, J. Ibert, C. Reinecke, C. Debussy i W.A. Mozart.

Kakve planove imaš za budućnost?

Ove godine odlazim na razmjenu studenata (Erasmus) u Nizozemsku na poziv profesora Alde Baertena s kojim sam radila na seminaru. Htjela bih se što više vremena usavršavati i upijati nova znanja i nadam se da će to netko u Hrvatskoj kad-tad prepoznati i da ću se imati prilike vratiti u svoju domovinu.

Komentari