Milivoj Dretar: Niti su svi antifašisti bili komunisti, niti svi komunisti - partizani

Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije ovih dana ubrzano radi na pripremi predstojeće svečane proslave Dana pobjede nad fašizmom. Ovogodišnja jubilarna proslava organizira se na razini cijele države...

Naume, u organizacijski odbor uključeno je pet ministarstva, Savez antifašista te više civilnih udruga. Europa, Rusija i bivše zemlje SSSR-a te Izrael tradicionalno slave Dan pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, a ove godine u Hrvatskoj će napokon biti niz prigodnih manifestacija, doznajemo od prof. Milivoja Dretara, povjesničara i predsjednika ZUABA Varaždinske županije.

Svečana akademija povodom Dana pobjede nad fašizmom najavljena je za početak svibnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. Jesu li već poznati izlagači i točan datum?

Skup će biti održan u srijedu 6. svibnja u popodnevnim satima, nakon polaganja cvijeća kod spoemn-kostrnice na varaždinskom gradskom groblju. U Organizacijskom odboru su predstavnici Varaždinske županije, Grada Varaždina i antifašističkih udruga. Svi zajedno radimo da program bude što svečaniji. Popis uzvanika još nije dovršen, ali očekujemo da će se u HNK tražiti i stolica više.

Tragedija Drugog svjetskog rata ostaje kao vječni podsjetnik na njegove užase. Gdje su korijeni fašizma i kako je i kada to zlo stiglo u naše krajeve?

Danas, sedamdeset i više godina od Drugog svjetskog rata, na taj događaj gledamo bitno drugačije nego tadašnji narod. Kao početak rata uzima se datum 1. rujna 1939., iako nije prevelika pogreška ako velimo da je rat započeo dolaskom Hitlera i nacista na vlast u Njemačkoj. Jer, upravo je taj trenutak pokrenuo lavinu događaja koji su zatim doveli do najvećeg svjetskog sukoba u povijesti. Pitanje je kako bi se ponašali ostali diktatori u Europi i svijetu da nije bilo snažne fašističke vlasti u najjačoj europskoj sili. Korjeni fašizma su u jednom neshvatljivom ekstremizmu koji je godinama krijepljen velikom gospodarskom krizom i nemogućnošću rješavanja bitnih državnih problema. Rat se smatrao prihvatljivim, ukoliko će ti problemi nestati pa je tako ratna industrija i naoružavanje trebalo efektivno rješiti problem viška nezaposlenih. Naši preci su tada smatrali da mi i nismo toliko zanimljivi Nijemcima, kao „ostavimo ih da se oni razračunaju, nama neće biti ništa“. I sada su se pojavili neki medijski napisi da je knez Pavle pokušao spasiti Jugoslaviju tako da ju uvede među sile Osovine po povlaštenim uvjetima. No, moramo biti svjesni da se Nijemci tada nisu previše zamarali držanjem svoje riječi. Pa pogledajmo što se dogodilo Hortijevoj Mađarskoj – od saveznice fašista, 1944. postala je okupiran teritorij i velika bojišnica. No, nas je povijest odvela u drugom pravcu. Hitler je brzo razriješio jugoslavenske nedoumice, u kratkom Travanjskom ratu nestalo je te tzv. najveće balkanske sile.

Hrvatska se nakon 10. travnja 1941. godine i proglašenja NDH našla na strani sila osovine. Kakva je po vama to država bila?

Iako je 10. travnja prikazivan kao datum nakon kojeg je uskrsnulo tisućljetno hrvatsko kraljevstvo, danas ne bi ama baš nitko trebao gajiti iluzije o kakvoj je to „državi“ bila riječ. Država bez podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu i koja egzistira na odlukama i „proglasima“ jednog fašista -  Pavelića. Hrvatska u kojoj su etnički čisti hrvatski krajevi poput Međimurja, Dalmatinske zagore i otoka predani fašistima, a u zamjenu se dobilo Rudo, Čajniče, Han-Pijesak i ostale bosanske vrleti. Jer Bosna je uvijek bila dio Hrvatske, pa zar Dalmacija nije? Gdje su Zvonimirov i Krešimirov grad? Gdje su Nin, Split, Rijeka, Krk? U Italiji? Najsmješnije je što je ta „nova država“ u svom nazivu istaknula i pridjev „nezavisna“. Nezavisna od koga? Možda od Njemačke i Italije koje su u NDH držale svoju vojsku, a koju je morala uzdržavati ta nezavisna vlast? I gdje su završile hrvatske žitarice, rude, drvo? Na slobodnom svjetskom tržištu? Naravne da ne, našim se blagom hranila fašistička zvijer koja se nametnula cijeloj Europi i za što su bila potrebna ogromna sredstva. Nije li ta NDH u svemu kopirala svoje fašističke tutore i sprovodila sve odredbe koje su joj servirane iz Berlina ili Rima? O NDH se obavezno uči o školama pa čak ni učenici ne sumnjaju da se radilo o jednom fašističkom satelitu. Ista  kvislinška tvorevina kakva je bila i Višijevska Francuska, Nedićeva Srbija, Tisina Slovačka ili azijski Mandžukuo. Sve su neslavno završile u ratu i nitko ne žali za njima.

Krah Jugoslavije

Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika razvrgnut je tek 22. lipnja 1941. godine. Zašto je bivša KPJ/KPH tek tada pozvala sve antifašiste na oružani ustanak?

Taj protuprirodni sporazum sklopljen je s figom u džepu od obje strane. Hitleru je trebao mir na Istoku kako bi se najprije obračunao s Britancima i Francuzima, a Staljin je dobio priliku da se sporazumno proširi na Zapad. KPJ? Podsjećam da su jugoslavenski komunisti dva desetljeća radili u ilegali, KPJ je zabranjena još 1920. ZOZD-om. Unatoč zabrani, KPJ je imala članstvo i simpatizere u gotovo svim krajevima tadašnje države. Travanjski rat iznenadio je sve i uhvatio Jugoslaviju potpuno nespremnu što je bio uzrok njenog brzog kraha. Propala je država koja je desetljećima proganjala komuniste. Iako u ilegali, komunisti su pozivali na otpor fašizmu. Primjerice, u Ludbregu su još potkraj tridesetih, mladi komunisti nakon večeri posvećeni problemima Čehoslovačke, uputili pismo podrške njenom predsjedniku koji se tada odupirao njemačkim pritiscima. Istina, komunisti su djelovali pod utjecajem iz SSSR-a, ali nakon „Barbarosse“, nemaju više iluzija. U toku Travanjskog rata, dio vojnika koji su simpatizirali KPJ odbija predati oružje, već ga sakriva do izbijanja ustanka. A Barbarossa je izvukla velik dio Wehrmachta iz Jugoslavije pa je ustanak u zaleđu fašističke utvrde mogao početi. Trebalo je 2-3 mjeseca da se organizira ustanak, prvi u Europi.

Kako je došlo do ustanka i otpora u našem kraju?

Nakon okupljanja prvih partizana u šumi Brezovica kod Siska, vijest o ustanku se brzo proširila. Na tajnom sastanku lokalnih komunista koji je održan u šumi kod sela Turčin (28. lipnja 1941.) započinju pripreme za prve diverzije koje su ubrzo uslijedile. Mladi aktivisti rezali su telegrafske žice, rušili stupove, oštećivali prugu, lijepili plakate i bacali letke protiv ustaškog režima. Mnogi su kasnije stradali u zatvorima, logorima, masovnim stratištima. Teror nad civilnim stanovništvom, napaćeni je narod još više okretao protiv ustaškog režima. Neka su sela slovila kao „crvena“ i mještani su teško platili taj nadimak.

Cijeli članak pročitajte u etjedniku.