Uđete li u kozarnik Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Moravec u Novoj Vesi Petrijanečkoj, dočekat će vas zanimljiv prizor: stotinu sanskih koza, bijelih kao snijeg, poredanih uz jasle za hranidbu, znatiželjno podignutih glava upriličuje došljaku meketavi doček, a neke od njih prpošno uzdignute na zadnje noge kao da žele izraziti dobrodošlicu, njuškama dodiruju gosta.

Ove neobično simpatične životinjice bračni par Biserka i Radoslav Moravec uzgaja već 25 godina i – ništa im ne fali. Ni njima, ni kozama. Koze imaju sve uvjete za zdrav život, hrane ih isključivo domaćim ekološkim krmivom i žitaricama koje izrastu na 20 hektara zemljišnih površina i napasaju svježu travu na otvorenim pašnjacima, a one im za uzvrat daju visoko kvalitetno mlijeko koje prerađuju u vlastitoj maloj sirani u 20-ak vrsta mliječnih proizvoda i prodaju ih na najvećim zagrebačkim tržnicama Dolac i Kvatrić, te na kućnom pragu. 

Osim Biserke i Radoslava na OPG-u Moravec su angažirani njihova kći, sin i snaga, te jedan radnik.

Njihov je facebook pun pohvala i poruka kupaca na račun proizvoda od kozjeg mlijeka, a jedan pomalo euforični komentar glasi: „O  njihovim kozjim sirevima i skuti se ne smije ni pričati ni pisati jer nema riječi koje mogu to opisati“.

Šampioni na Pagu, otoku sira

Pa, u čemu je ta posebnost kozjeg mlijeka i sireva? – pitali smo gospođu Moravec.

Posebnost je u kozama, urednosti i čistoći, kvaliteti hrane i vanjske ispaše. Hranu sami proizvodimo, ne kupujemo nikakve smjese, hranimo ih isključivo našom ekološkom hranom. Zato daju mlijeko visoke kvalitete koje prerađujemo u savršeno čistim uvjetima da bi dobili savršene proizvode. Njihova je odlika i u svježini jer mi ne proizvodimo za zalihe već onoliko kolika je potražnja kupaca, a posebnost naših proizvoda je i u začinima iz našeg kraja. Dakle oplemenjujemo ih s hrenom, bučinim uljem i košticama, vlascem … U proizvodnji primjenjujem iskustva europska iskustva koja sam stekla na edukaciji u Austriji ali s naglaskom na autentičnost proizvoda našeg podneblja. Od 20 proizvoda jedini u Hrvatskoj radimo sir omotan voskom sa začinima ili bez začina koji je osvojio dvostruku titulu šampiona. Bio je šampion na smotri sireva u Varaždinu, a posebno sam ponosna što je naš mekani sir sa šarenim paprom prošle godine proglašen za šampiona na otoku sira, Pagu.

Zašto vas nema na varaždinskom placu?

Uglavnom sve plasiramo na dvjema najvećim zagrebačkim tržnicama, jako mi je žao što ne prodajemo na varaždinskoj tržnici, a ne prodajemo zato jer nam se to ne bi isplatilo. Tu su potrošači još uvijek najviše tradicionalno usmjereni prema proizvodima od kravljeg mlijeka, a kozje mlijeko nije ušlo u ovdašnje prehrambene navike. U Zagrebu je velika šarolikost potrošača ne samo iz svih hrvatskih krajeva već i stranaca koji su također naši kupci.

Ljudi našeg kraja koji vole kozje mlijeko, jogurte, skute, namaze i sireve kupuju kod nas na kućnom pragu u Novoj Vesi.

Koza nikad nije dobila rak

Zašto ljudi kupuju kozje mlijeko kad je kravlje znatno jeftinije?

Ponajprije jer blagotvorno djeluje na ljudsko zdravlje. Treba reći da je koza životinja koja nikad nije imala rak, niti neke druge ozbiljnije bolesti. Ona traži savršenu hranu i ako je ne dobije „kapitulira“ i od nje nemate ništa. Odabire i konzumira samo kvalitetnu i zdravu hranu pa posljedično daje kvalitetno i zdravo mlijeko. Kozje se mlijeko ne može uspoređivati s kravljim jer poznato je da krava  može svašta pojesti. Kravlje mlijeko ima skoro dvostruko više masnoća od kozjeg. Kozje je mlijeko prirodni light i sadržava komponente koje su neophodne za imunitet i blagotvorne pri liječenju plućnih bolesti i dišnih puteva.

Odlučili za uzgoj ovih bijelih sanskih koza, u čemu su posebnije od primjerice, alpskih?

Radi se o nježnim životinjama koje daju mlijeko blažih tonova, bez onog specifičnog mirisa zbog kojeg mnogi ne žele konzumirati kozje mlijeko.

Mlijeko sanskih koza nema taj miris kao ni mliječne prerađevine, osjeća se blagi mliječni ton profinjenog mirisa i mogu ih konzumirati  svi od male djece do starijih osoba.

Kozje mlijeko izliječilo supruga

Je li kozarstvo s kojim se bavite već četvrt stoljeća bilo od početka vaše životno opredjeljenje?

Ni u snu. Radila sam u varteksovoj Tiskari, a suprug u „Bobiću“. On je bio vrhunski biciklistički sportaš koji je odjednom obolio od alergije na konzervanse i liječnici su mu preporučili da u prehrani koristi isključivo zdravu domaću prirodnu hranu. Inače je volio mlijeko i nabavio si je jednu kozu.

Ja sam bila protiv koza, svađali smo se oko toga, nisam željela raditi na poljoprivredi s kozama, htjela sam i dalje raditi u svojoj struci repro fotografa u tiskari. No, on je i dalje nabavljao koze jer mu je kozje mlijeko pomagalo u liječenju alergije.

Za godinu dana kontinuiranog trošenja kozjeg mlijeka riješio se alergije, ali od uzgoja koza nije odustao. Tako smo imali viškove mlijeka i počeli eksperimentirati s izradom sireva. Za to je trebalo stvoriti uvjete pa smo počeli nabavljati opremu i napravili malu siranu. Suprug je već prije napustio „Bobić“, u međuvremenu sam i ja otišla iz Tiskare i educirala se u proizvodnji sireva s kojima smo izašli na tržište i pobudili zanimanje kupaca.

Sada mogu reći da smo uspjeli, kvalitetu naših sireva prepoznala je i struka o čemu svjedoči pet osvojenih šampionskih titula i blizu stotinu nagrada i priznanja koje smo dosad dobili.

Dakle, skoro jednu nagradu po svakoj kozi. No najveće nam je priznanje povjerenje kupaca.

Nema krize

Kozarstvo vam se očito isplatilo?

Isto pitanje postavio mi je ministar Tolušić na tzv. hrvatskom doručku u „Turistu“. Odgovorila sam mu da se isplati jer je potražnja velika i ponekad čak nemamo dovoljno mlijeka da zadovoljimo potražnju. Dobro nam dođu i poticaji iako su se u posljednje tri godine poprilično smanjili. Ako me pitate koliki su poticaji po kozi ne znam odgovoriti jer se izračunavaju po različitim parametrima od kvadrature zemljišta, broja koza, količine mlijeka. Sve to izračunavaju različiti resori ministarstva, a te njihove računice proizvođačima su prilično nejasne. Tako ne znam koliko dobivamo poticaja za svojih sto koza, koliko za 20 hektara zemljišta, a koliko za mlijeko.

Obećano nam je da će do kraja godine takav ispis biti napravljen kako bi proizvođači dobili konkretne brojke, a ne nerazumljive šifre.

Proizvođači kravljeg mlijeka najavljuju kolaps zbog mljekarske krize, osjeća li se kriza i u proizvodnji kozjeg mlijeka?

Mislim da u toj proizvodnji nema krize. Neću reći da je svima sjajno i bajno, nije niti nama. Treba puno raditi, ali u svakom slučaju puno je isplatljivije proizvoditi kozje nego kravlje mlijeko. Litru kozjeg mlijeka mljekarska industrija prodaje po 12 kuna, a cijena našeg je 14 kuna. Naše je dakle nešto skuplje jer se radi isključivo o vlastitoj proizvodnji za koju snosimo punu odgovornost, dok mljekarske industrije otkupljuju mlijeko od nekoliko desetaka kooperanata što podrazumijeva da kvaliteta ne može biti ujednačena. U cjelini gledajući za kozje se mlijeko dobiva do tri puta više nego kravlje, pa se već samim tim kozarstvo više isplati.

 

Naša jeprednost sigurno bila u tome što se nismo kreditno zaduživali već smo se oslanjali isključivo na vlastite mogućnosti. Trebalo je puno rada i odricanja, ali dugoročno se to isplati.  

TV zvijezde „Seoske gozbe“

Nedavno ste zajedno s šestero odabranih žena iz raznih hrvatskih krajeva bila jedna od „tv zvijezda“ serijala „Seoska gozba“. Kako ste „upali“ u taj serijal?

To su me pitale i mnoge žene koje bi htjele sudjelovati, ali zaista ne znam kako se odabiru seoske žene za „Seosku gozbu“. Jednostavno su me nazvali s HTV-a i pitali pristajem li na sudjelovanje. Cilj je bio predstavljanje posebnosti različitih hrvatskih krajeva i raznolikosti kuhinje. Dobila sam neslužbenu informaciju od autorice te serije da su me preporučili moji kupci u Zagrebu.

Mogu reći da je bilo jako puno pozitivnih odjeka, javljali su nam se mnogi gledatelji, zanimali se za naše proizvode, a podosta njih je dolazilo k nama raspitujući se za recepture. U svakom slučaju bilo je to zanimljivo iskustvo i novi poticaj za svoj posao.         

Znači, kozarstvo Moravec ide dalje?

Svakako. Nadamo se da će ga nastaviti i nove generacije jer imamo pet muških unuka, kćer ima tri sina, a sin ima dva sina. Najstariji će na jesen krenuti u školu. Mislim da je tradicija našeg OPG-a zagarantirana.                      

Komentari

25.06.2017. 10:05h Zadnja izmjena: 25.06.2017. 10:06

Foto: Luka Šalamun