Varaždinska frizerska majstorica Štefanija Lazar koja je u frizerskom zanimanju dostigla vrhunce ostvarivši sve što se može u toj struci, simpatična gospođa s mladenačkom frizurom još uvijek i nakon 43 godine staža dočekuje  mušterije ljubaznošću i srdačnošću kao da su joj prve.

U njezinom omanjem, ali ukusno uređenom salonu, u starinskoj, romantičnoj kućici u Vrazovoj ulici podno Starog grada, mnoge su tisuće dama i gospode zadobile osmjeh na licu, uljepšani vještinom ruku i raspoloženi vedrinom duha gospođe Lazar. Ona je jedna od najdugovječnijih, najnagrađivanijih i najcjenjenijih varaždinskih frizerki o čemu svjedoče i brojne međunarodne i domaće nagrade, plakete i priznanja kojima su ispunjene police i zidovi frizerskog salona. No, kako kaže, već od tih nagrada i priznanja su joj generacije mladih ljudi koji su ovdje učili frizerski zanat i postali cijenjeni frizeri, a mnogi od njih vrhunski s osvojenim titulama na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

Svi su oni moja „djeca“ i ponosna sam zbog njih. - kaže „gazdarica“ kod koje trenutno tajne frizerskog umijeća i to vrlo uspješno savladava njezina pomoćnica Edita, pripremajući se za europsko natjecanje u Parizu sljedećeg rujna.

Jeste li oduvijek „gazdarica“ u svojem salonu?

- Nisam. Nakon naukovanja, deset godina sam bila djelatnica kod poznate frizerke, gospođe Belcer, a potom sam se osamostalila i u ovom salonu radim već 33 godine. Eto, puni staž sam već odradila ali ne razmišljam o mirovini jer mi je sada najljepše. Sada se više ničim ne opterećujem, što sam postigla – postigla, sada radim za svoju dušu. Uvijek sam kao i sada bila okružena mladima i uz njih ne mogu ostarjeti, a mislim da im još uvijek mogu pomoći da usavrše znanja i postanu vrhunski frizeri.

Podučila 30 vrhunskih frizera

Pratite li njihove karijere, jeste li zadovoljni njihovom uspješnošću?

Kod mene je na naukovanju bilo više od trideset učenika i učenica. Svaki od njih je kao maturant morao na natjecanje a svi su na tim maturalnim natjecanjima osvajali jedno od tri prva mjesta. Najviše ih je bilo prvaka. Startali smo s prvim mjestom moje prve učenice koja sada ima sina kojeg sam isto ja trenirala dok je bio učenik. On je danas vrhunski frizer, ima svoj salon u Zagrebu i prvak mnogih natjecanja. Ime frizera Marijana Vidačeka je poznato na širokim prostorima. Mogu reći da su svi koji su postali prvaci u Zagrebu, profesionalno potekli od mene. Prekrasno mi je kad se nađemo na natjecanjima i kad svi se okupe oko mene. Takvih mojih prvaka je 20. Do svjetskih prvenstava u Las Vegasu, Chicagu, Moskvi i Parizu  je „doguralo“ njih petero. Ana Paska je primjerice, na svjetskom natjecanju u Parizu osvojila treće, odnosno šesto mjesto, a moj Josip Križnjak je odnio more pobjeda na mnogobrojnim natjecanjima. Među najboljima je bio i moj Mijo Majhen koji je dosegao reputaciju svjetskog frizera. Evo, moja najnovija prvakinja je ovdje nazočna Edita Martinez. Ona je prošlogodišnja europska juniorska prvakinja, pred dvije godine bila je državna prvakinja, a sada se sprema za ovogodišnje europsko prvenstvo u Parizu.

Svi koji me se „dotaknu“ uspiju u životu

Vaš salon je dakle rasadnik vrhunskih frizera?

Mnogi kažu kako svi koji se mene „dotaknu“ uspiju u životu. Ne bi znala točno reći razlog ali činjenica je da su svi postali cijenjeni u uspješni frizerski majstori. Treba puno raditi s djecom, pripremati ih, razumjeti ih i prepoznati njihove sklonosti i talente. Ja sam se u tome našla, uživam s njima raditi i poticati ih da ostvare svoje snove. Nastojim im biti prijateljica, učiteljica, mentorica i trenerica i kao takva vodila ih na natjecanja na kojima eto, uspjesi nisu izostali. Inače imam i položeni ispit za državnog trenera kao i državnog suca na natjecanjima.

I sama sam se u mlađim godinama natjecala i osvajala brojna priznanja, ali od tih mojih nekadašnjih uspjeha veće mi je zadovoljstvo kad „moja djeca“ postižu ovako dobre rezultate.

Škola ujutro, praksa popodne i čitav sljedeći dan

Kako ste Vi postala frizerka, jeste li to oduvijek željeli?

Ma ne. Frizerka sam postala sasvim slučajno. Bila su onda drugačija vremena. Ja sam rodom iz Cvetkovca kod Koprivnice i poslije osnovne se trebalo negdje upisati da bi se stekao neki zanat. U Varaždinu smo imali rođakinju kod koje su me smjestili i ona mi je našla mjesto kod jedne varaždinske frizerke kod koje sam bila na naukovanju mjesec dana, a onda se preselila kod gospođe Flojhar gdje sam ispekla zanat, naravno uz školovanje za frizera. U to vrijeme smo imali ujutro školu,  praksu popodne, a sljedeći čitav dan smo morali raditi u frizerskim radnjama.  Nije se pitalo za radno vrijeme, radilo se sve dok je trebalo, tada je praksa bila važnija od teorije za razliku od današnjeg sustava u kojem djeca imaju jako malo praktičnog rada. Danas učenici imaju svega četiri dana prakse mjesečno. To nije dobro, a nažalost ništa se ne mijenja iako već godinama upozoravamo na taj nerazmjer.

Presudni su talenat i rad

Što je važno za vrhunskog frizera, talent ili praksa?

Talent jest bitan, ali bitan je i rad. Rekla bi da je potrebno najmanje 45 posto truda ako je mlad čovjek talentiran ostalih 55 posto. To je potrebno za vrhunske rezultate na natjecanjima, no nisu svi talentirani za posao koji obavljaju i dobar frizer može biti i netko s manje talenta ako voli svoj posao i potpuno mu se posveti. No, ja za sebe kažem da nisam dobar frizer jer živim drugačiji život – ne samo na relaciji salon – doma kao većina mojih kolegica.

Za mene je frizeraj stalna edukacija, posjećivanje sajmova, obučavanje mladih i sudjelovanje s njima na natjecanjima i neprestano usvajanje novih znanja i trendova.

Kakva je danas situacija u frizerskom zanimanju, bolja ili lošija od nekadašnje?

Prije je bilo bolje. Bilo je puno manje frizera, manje salona, nije bilo fušera. Svako prigradsko naselje sada ima po nekoliko frizerskih salona, a u svakoj drugoj kući se frizeraj radi na crno. Tako je i u gradu, sve je više fušera ne samo u našoj struci nego i u svim obrtničkim zanimanjima. Dok sam bila predsjednica Ceha frizera stalno smo o tome raspravljali i borili se protiv te tzv. sive ekonomije, ali ništa se nije promijenilo. Jednom su inspekcije poduzele akciju i neki divlji saloni su bili zatvoreni, ali poslije je opet bilo sve po starom.

Frizeri za burzu

Pa ipak puno mladih se odlučuje za frizersko zanimanje?

Doista se dosta mladih školuje za frizera, ali od jednog razreda zaposli se u prosjeku svega četvero. Mnogi završe na burzi, a teško se zapošljavaju jer nemaju dovoljno praktičnog znanja. Vlasnici frizerskih radnji trebaju gotovog djelatnika koji zna raditi, a frizeri nakon školovanja nemaju praktična znanja jer, kako sam već rekla, nisu imali dovoljno prakse tijekom školovanja. Nikome nije isplativo da s burze uzme kvalificiranog radnika na praksu. U tome je veliki problem i čitav sustav obrazovanja bi se trebao mijenjati.

Imate li u obitelji frizerskog nasljednika?

Jedna od moje dvije unuke htjela se upisati za frizerku jer je te godine bio ukinut izravan upis djece obrtnika i uvedeno je internetsko upisivanje. Za razred frizera primali su 16 učenika, a ona je bila 18. Zato se morala preorijentirati i upisala je veterinarski smjer.

Tako ne znam tko će me naslijediti, ja ću raditi sve dok budem mogla. Možda kad cure završe svoje škole, ako neće moći naći posla, mogu se prekvalificirati, ako budu htjele.

Ima mladih koji su završili fakultete pa su preuzeli radnje svojih roditelja. Šteta što bar jedna nije pošla mojim stopama, ali kaj se može. To je život.  

 

Komentari

21.05.2017. 10:15h Zadnja izmjena: 21.05.2017. 10:57

Foto: Luka Šalamun