Iako smo na zakazani intervju s Josipom Baisom iz Imbriovca, jednim od najpoznatijih hrvatskih poljoprivrednika, osnivačem OPG-a „Grunt“, došli u dogovorenom vremenu, nismo ga zatakli doma, već je bio odjurio na polja, na postavljanje sustava za navodnjavanje. Makar je u mirovini, teško ga je zateći kod kuće, čak štoviše, sada je još više "zahablani" (poslom previše zaokupljeni, op.a.) – reći će njegovi ukućani.

Joža se ne srami reći da je "seljak od glave do pete" i da je poljoprivreda njegova misija još od djetinjstva, tijekom koje je stvorio "Grunt" na kojem njegova obitelj, na poljima površine 18 hektara i 4 tisuće "kvadrata" plasteničke proizvodnje, proizvodi četiri milijuna najrazličitijih povrtlarskih presadnica i tisuću tona povrća godišnje. Tako je grunt Baisovih prerastao okvire obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i izrastao u poljoprivredni obrt i svojevrsnu povrćarsku tvornicu, koju je početkom ove godine njezin stvaratelj Josip predao svom sinu Vladimiru, a on otišao u više nego zasluženu mirovinu.

– Prevršio sam i godine staža i starosti, pa zakaj da uzimam plaću od našeg "Grunta", nek sad država meni vraća kaj sam joj tolike godine plaćal - kaže ovaj mudri seljak sa završenom Srednjom poljoprivrednom školom u Vinici na čijem su imanju učili mnogi današnji poljoprivredni stručnjaci.

Orijentirani smo na razvoj, jer kad se prestane investirati neminovna je stagnacija i propast. Mogu reći da smo već sada s nekim povrtnicama konkurentniji od europskih proizvođača. Primjerice s cijenom poriluka smo znatno konkurentniji od NizozemacaStjepan BaisOsnivač OPG-a "Grunt"

Nakon osamostaljenja hrvatske države zbog poremećenih tržišnih odnosa i uvoza svinjogojstvo je počelo tonuti. Tako su se odlučili na vlastitu povrćarsku proizvodnju s kojom su imali iskustva. Nije to bila laka odluka ali dugoročno se pokazala ispravnom, a presudno je bilo opredjeljenje njihove djece

Tovili svinje za pršute

Kako ste uspjeli stvoriti takav grunt?

Još je moj otac Ivan bio napredni poljoprivrednik sa završenom višom upravnom školom, prvi je u ovom kraju imao traktor, vršilicu za žito i kombajn. Kad su nastale zadruge  među prvima se kao kooperant uključio u zadrugarstvo, a uz poljodjelsku proizvodnju počeo se baviti i stočarstvom te izgradio farmu u kojima smo tovili telad do 250 kg. Kad je Industrija mesa Ivanec počela otkupljivati svinje izgradili smo i drugu farmu, svinjogojsku, a u kooperaciji smo bili i s zadrugom Varaždin u proizvodnji krastavaca za "Kalnik". Međutim, zadrugarstvo i otkup je s vremenom otišao u sunovrat, pa smo se okrenuli vlastitoj proizvodnji svinja i to isključivo za pršute. Uzgajali smo 30-ak krmača od kojih smo dobivali odojke i tovili ih do 150 kg težine. To je bio fantastičan posao, a kupce smo imali od Dubrovnika do Splita. Dobivali smo do 500 eura za jednu svinju. Međutim, nakon osamostaljenja hrvatske države zbog poremećenih tržišnih odnosa i uvoza svinjogojstvo je počelo tonuti. Tako smo se odlučili na vlastitu povrćarsku proizvodnju s kojom smo imali iskustva jer smo nakon propasti poljoprivredne zadruge Varaždin, u suradnji s „Podravkom“, uz vlastitu proizvodnju krenuli u organizaciju proizvodnje kooperanata i u otkup povrća. Nije to bila laka odluka ali dugoročno se pokazala ispravnom, a presudno je bilo opredjeljenje naše djece sina Vladimira i kćeri Dragice, apsolvenata Agronomskog fakulteta, koji su odlučili da se vrate iz Zagreba i rade na poljoprivrednom gospodarstvu.

Na Danima paprike koje smo organizirali u Varaždinu, posjetiteljima smo dijelili papriku u slamnatim cekerima, a to se dopalo predstavniku fondacije američke vlade za čiju nazočnost nismo ni znaliJosip BaisOsnivač OPG-a "Grunt"

"Amerikanci nas pogurali"

Što je bilo presudno za uspjeh?

 Moram reći da smo narasli do današnjeg razvoja zahvaljujući "Podravci" uz koju smo usvajali nove metode i znanja, a najintenzivniji razvoj ostvarili smo kad smo preko "Podravke" došli do suradnje s američkom fondacijom USAID. Zanimljiv je bio početak te suradnje. Naime, na Danima paprike koju smo organizirali u Varaždinu, posjetiteljima smo dijelili papriku u slamnatim cekerima, a to se dopalo predstavniku te fondacije američke vlade za čiju nazočnost nismo ni znali. Ta naša originalna ideja mu se svidjela pa nam se predstavio i rekao: Otkupit ću tu ideju za ostale tranzicijske zemlje kojima pomažemo, a za uzvrat ćemo vam pomoći. I doista došao je uskoro k nama doma s predstavnicima američke vlade i ambasade te su nam objasnili da od našeg gospodarstva žele napraviti ogledni primjer poljoprivredne farme. Odvezli su nas u Europu, mog zeta u Nizozemsku, sina u Englesku, mene u Austriju. Tako smo imali priliku vidjeti kako se radi u povrćarskoj proizvodnjiu tim europskim zemljama što nam je bilo dragocjeno iskustvo. Kad smo spoznali njihov način rada mogli smo sagledati naše komparativne prednosti. Uvidjeli smo da mi možemo presadnicu proizvesti znatno brže od njih, tj. za svega 30 dana, umjesto za 60 dana koliko je njima potrebno zbog valne dužine svjetla, temperature i klimatskog položaja koji su kod nas znatno povoljniji od europskih zemalja. Stoga smo krenuli i projekat presadnica. Opremu za taj projekt nam je 50 posto sredstava financirala navedena američka fondacija besplatno, a drugu polovinu sredstava smo sami osigurali. Tako smo postavili novi plastenik, nabavili robot koji za osam sati premjesti 80 tisuća presadnica iz "kontejnera" za što bi trebalo 30 ljudi, i automatiziranu liniju za sjetvu presadnica u ukupnoj vrijednosti od skoro 4 milijuna kuna.

 Jedini su (uz Meksiko) u svijetu koji proizvode presadnice cvjetne biljke tagetes koja se koristi kao lijek za oči, protiv kokošjeg slijepila. Oni proizvode presadnice, a kooperanti njemačke farmaceutske tvrtka Bayer ih uzgajaju

Presadnice i za lijek u dalekom Japanu

Kuda plasirate tu impozantnu brojku od četiri milijuna presadnica?

Imamo pedesetak kooperanata, ponajviše na zagorskom području jer na ovom našem ljudi nažalost nisu vični većoj povrtlarskoj proizvodnji. Našim kooperantima dajemo presadnice, a obračunavamo ih prilikom isplate njihovog proizvedenog povrća. Za njih su naše presadnice znatno jeftinije jer zaradimo na rabatu, uštedi energije i smanjenim troškovima proizvodnje. Svaki naš kooperant unaprijed zna koliko će zaraditi jer unaprijed ugovaramo proizvodnju s točno određenim količinama, cijenama i svim drugim parametrima. Veliki dio presadnica proizvodimo za „Podravku“, tj. njezinu tvornicu rajčica u Umagu. Te naše presadnice su sade u Istri za potrebe tamošnje tvornice i mogu reći da su konkurentnije u odnosu na talijanske. Ove godine smo u Istru otpremili 1,2 milijuna presadnica rajčice. Osim presadnica „Podravki“ isporučujemo i vlastito povrće, papriku, krastavce i ciklu. Nema te presadnice koju mi ne možemo proizvesti, uključujući cvijeće i ljekovito bilje. Primjerice, jedini smo (uz Meksiko) u svijetu koji proizvodimo presadnice cvjetne biljke tagetes koja se koristi kao lijek za oči, protiv kokošjeg slijepila. Mi proizvodimo presadnice, a kooperanti njemačke farmaceutske tvrtka Bayer ih uzgajaju. Cvijet te biljke se osuši i samelje u brašno, koje se isporučuje u Japan za proizvodnju navedenog lijeka koji se prodaje diljem svijeta.      

Koliko zaposlenika radi u vašoj "tvornici"?

U stalnom radnom odnosu su moja supruga, sin i kćer i zet, (a pomaže kad može i snaha koja je zaposlena kao apotekarka), te još šestero zaposlenika. Pomažem i ja umirovljenik. Stalni zaposlenici dobivaju plaće na vrijeme, plaćamo im sve potrebe doprinose, plaće nisu velike ali osigurana im je sigurna radna egzistencija. Orijentirani smo na razvoj jer kad se prestane investirati neminovna je stagnacija i propast. Planiramo daljnje investicije u još jedan plastenik, stroj za berbu povrća i stroj za okapanje, koji je najnoviji hit u Nizozemskoj. Jedino tako možemo napredovati i biti konkurentni, a mogu reći da smo već sada s nekim povrtnicama konkurentniji od europskih proizvođača. Primjerice s cijenom poriluka smo znatno konkurentniji od Nizozemaca.

Sugerirao bih ministru poljoprivrede da bi prvi državni projekt trebalo biti navodnjavanje. Okruženi smo vodama. Proizvodnja bi se višestruko unaprijedila, urodi povećali, ne bi ovisili od sušnih razdoblja. Auto cesta nam je pred nosom, svježe povrće bi istog dana mogli dostavljati  tijekom čitave turističke sezone na  jadransku obalu.Josip BaisOsnivač OPG-a "Grunt"

Nasušna potreba navodnjavanja

Koja je Vaša poruka ministru poljoprivrede?

Da nam ne kompliciraju oko dobivanja sredstava europskih fondova. Ako poljoprivrednik stvara dohodak, isplaćuje plaće redovno na dan, plaća poreze i doprinose, ima korektna plaćanja prema dobavljačima – to bi trebala biti osnovni kriteriji za dobivanje sredstava iz fondova, a ne nekakve bezvezne studije koje moramo pisati. Sugerirao bi također ministru da bi prvi državni projekt trebao biti navodnjavanje. Naše je područje kao stvoreno za navodnjavanje, okruženi smo vodama i samo bi trebalo tu vodu cijevima dovesti na polja. Poljoprivredna proizvodnja bi se navodnjavanjem višestruko unaprijedila, urodi bi se povećali, ne bi ovisili od čestih sušnih razdoblja. Auto cesta nam je pred nosom, svježe povrće bi istog dana mogli dostavljati tijekom čitave turističke sezone na jadransku obalu.

Kako je radio Agrokor

Mnogi su OPG-i propali, a vaš je prerastao u svojevrsno poduzetništvo. U čemu je tajna? Nije danas dovoljno znati proizvoditi, treba biti menadžer. Treba znati prodati, naplatiti i naći odgovore na tržišne izazove. Sve količine povrća osim u „Podravku“, isporučujemo trgovačkim lancima KTC-u, Narodnom trgovačkom lancu u Zagrebu i jednoj privatnoj zagrebačkoj firmi koja otkupljuje i tzv. drugu klasu povrća. Mene su Nizozemci naučili – nema ništa zabadava, svaki proizvod ima svoju cijenu. S navedenim otkupljivačima imamo korektne poslovne odnose s točno ugovorenim rokovima plaćanja. Svojevremeno smo poslovali i s Agrokorom ali prekinuli smo suradnju jer smo pravovremeno uvidjeli kamo to ide. Počeli su nas ucjenjivati, a ja ne mogu shvatiti da se poslovni partner ucjenjuje. Ako smo dogovorili isplatu i ispostavili račun onda se isporučeno treba platiti a ne daljnje isporuke uvjetovati nekakvim kompenzacijama. Agrokor je radio na sljedeći način: ugovorio je plaćanje u roku od 60 dana, daljnjih 30 dana je obećavao, a nakon 90 dana je tražio koliko ćete potraživanja otpisati. Mnogi su i na to pristajali da bi bar nešto dobili, ali daljnji je uvjet bio – kompenzacija. Tako su mnogi OPG-i koji su s njima poslovali na kraju propali. Takvoj „praksi“ Agrokora je davno prije trebalo stati na kraj.

Komentari

11.06.2017. 10:22h Zadnja izmjena: 11.06.2017. 10:54

Foto: Luka Šalamun