Pater Bono Zvonimir Šagi: “Treba birati ljude kojima možemo vjerovati”

Piše: Ivan Njegovec

Objavljeno: 01.11.2015. 16:27

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:09

Foto: Siniša Sović

Uoči predstojećih parlamentarnih izbora razgovarali smo s paterom Bonom Zvonimirom Šagijem, uvaženim hrvatskim teologom i piscem, koji se tijekom čitavog svog životnog poslanja zalagao za socijalnu pravdu...   

Može li se od predstojećih izbora očekivati boljitak za većinu ljudi ili nastavak borbe za preživljavanje?
Vjerojatnija je nažalost, ova druga opcija vašeg pitanja. Izbori mogu vrlo malo promijeniti. Nadmeće se veliki broj stranaka koje mnogo toga obećavaju što ne mogu ispuniti. Izborna kampanja se svodi na lijepa obećanja i često nelijepe riječi o konkurentskim strankama, a nakon izbora za većinu ljudi se uglavnom malo toga promijeni na bolje. Često ističem da bi se morao promijeniti zakon o strankama. Kod nas vlada partitokracija i sada uvedeni preferncionalni izbor ništa ne znači jer stranačke vrhuške postavljaju redoslijed kandidata za izborne liste. Sve se diktira s vrha i birači u izbornim jedinicama nemaju nikakvog utjecaja jer su im kandidati nametnuti „odozgora“. Zakonom bi trebalo osigurati demokratski stranački sustav, odnosno pravila po kojima stranački lideri ne bi mogli sve određivati. U postojećem sustavu na djelu je „liderski kompleks“. Kad se netko utjecajniji u stranci posvađa s liderom osniva svoju straku i zato se događa da imamo preko 150 stranaka jer mnogi žele biti lideri. Unutar stranaka nema prave demokracije.

Lažna većina u parlamentu

Što bi promijenio novi Zakon o strankama?

Njime bi se statutarno umjesto dosadašnje partitokracije osigurao minimum stranačke demokracije kojoj bi se osigurala vladavina naroda za razliku  od postojećeg sustava u kojem vladaju stranke, odnosno stranački lideri. Ustavom bi također trebalo promijeniti Zakon o izborima jer se prema postojećem glasovi birača onih stranaka koji ne prijeđu izborni prag pribrajaju stranci koja dobije najviše glasova te se tako stvara lažna većina. Tako u parlamentu zapravo nemamo istinsku nego lažnu većinu zastupnika koji donose zakone. Ustavom bi također trebalo osigurati da ministri u vladi i na drugim odgovornim funkcijama budu stručne osobe, a ne oni koji su poslušni i odani partijskim liderima. Ministri bi prvenstveno morali biti stručne osobe postavljene ne po stranačkom ključu nego po sposobnostima, koje bi ako polučuju dobre rezultate ostale na odgovornim mjestima i nakon promjene vladajuće garniture.

Može li se reći da je ova predizborna kampanja prvenstveno borba za vlast i vlastite stranačke probitke, a ne za opće dobro?
To je isključivo borba za vlast u kojoj se ne biraju riječi. Prevladavaju međusobna vrijeđanja i omalovažavanja umjesto dijaloga u istini pravednosti i ljubavi. Uvijek naglašavam da je najvažnije razvijati društveni dijalog bez mržnje i podmetanja jer se jedino s dobronamjernošću i ljubavlju može  učinkovato stvarati  opće dobro. Kod nas je taj pojam zajedničkog općeg dobra posve zanemaren, jedva da se još uopće može čuti. Dijalog o boljitku za sve trebao bi početi na problemu siromašnih, a ne trci za osobnim probicima i bogatstvom.

Domoljubna blokada duha

Najveće stranke i njihove koalicije se očito ni u čemu ne mogu složiti, štoviše međusobna prepucavanja se očituju čak i na planu domoljublja te se SDP proglasio strankom domoljuba i patriota, a HDZ svoju  koaliciju domoljubnom. Otkud toliko domoljublja koje je postalo poprište međusobnih obračuna?

Radi se o više ili manje istrošenim frazama, koje sam svojevremeno nazvao „domoljubnom blokadom duha“. Kakvo je to domoljublje ako većina ljudi sve više tone u siromaštvo, sve manje djece se rađa, a sve više stanovnika umire. Svake godine je po 20 tisuća više mrtvih nego rođenih, sve se više ljudi iseljava iz Hrvatske. O kakvom se domoljublju u takvoj stvarnosti može govoriti? Domoljublje se mora dokazati u brizi za siromašne i dobrobit obitelji. Oni su međutim, zanemareni o njima malo tko govori na pravi način, o socijalnoj pravednosti se uopće ne govori.  U sve većoj mjeri dolazi do izražaja zlouporava općega dobra u privatne svrhe. Zbog različitih zlouporaba, vode se sudovi, u javnosti se stvara slika o korumpiranosti na svim razinama društva. Sudski se sporovi vode unedogled i više se ne može znati što je istina, tko je kriv a tko prav.

“Mali“ u raljama „velikih“

Što bi trebalo napraviti?

Treba stvoriti novi sustav temeljen na istini, pravednosti i ljubavi,  počevši od siromašnog slolja i nalaženja rješenja kako da se tzv. malim ljudima omogući da svojim radom osiguraju egzistenciju svojim obiteljima. Sada se uglavnom ide na ruku „velikima“ i bogatima koji odlučuju o sudbinama „malih“, financijske institucije pogotovo banke su vlasništvo stranaca i osiromašile su tisuće naših ljudi koji su se našli u bezizlaznoj situaciji. Imaju privilegiju tzv. bankovne tajne. Čemu bankovna tajna ako rade pošteno? Zbog bankovne tajne se ne zna kamo je tko uložio sredstva, ni kako ih je stekao. Primjerice, kamo su uložena sredstva vlasnika koji je nad poduzećem progasio stečaj i otpustio radnike? To se događa zbog pogrešnog sustava koji ne egzistira samo kod nas nego i u drugim zemljama koje se uglavnom nalaze u kriznim situacijama kao Grčka na primjer.  Pogrešan sustav je kod nas krenuo tranzicijoj još 90-ih godina. Pojedinci su po nekim „ključevima“ dobivali menadžerske kredite i postajali vlasnicima poduzeća iz kojih su izvlačili novac i deponirali u strane banke, a firme koje su preuzeli su propadale. Ni jedna vlast dosad nije ništa poduzela da bi spriječila takve rabote zbog kojih je Hrvatska jako osiromašena i nastali su veliki dugovi. To se dogodilo i u Grčkoj i nekim drugim zemljama, od kojih su se neke izvukle, a druge teško otplaćuju dugove.

Može li se Hrvatska izvući?
Teško, sve dok se ne promijeni postojeći stranački sustav u kojem vladaju interesi pojedinih skupina koje kad dođu na vlast „zaborave“ sva obećanja koje su davale biračima. Zato, kako sam već na početku razgovora istaknuo treba promijeniti Ustav i zakone, te na tim osnovama i statutarni stranački model tako da stranački lideri i elite budu u službi naroda, a ne narod u službi liderskih političkih elita.

Spašavati siromašne i obitelji

Što bi u postojećoj situaciji bilo najbitnije učiniti?
Radi se prvenstveno o duhovnim stvarima, odnosno o potrebi okretanju moralnim vrijednostima u čijem bi središtu, opet ponavljam, morali biti siromašni. Prioritet je da im se omogući pristojan život, a ne da i nadalje propadaju. Primjerice, Slavonija je uvijek bila bogata jer su od zemlje ljudi mogli dobro živjeti, a sada je to jedno od siromašnih naših područja. Mogli bi opet solidno živjeti od svoje zemlje kao i u drugim siromašnim područjima ali im treba pomoći. Također treba obiteljima pridati veći značaj nego ih sada imaju. Ljudska prava o kojima se puno govori u društvu su uglavnom vezana uz pojedinca, a premalo se govori o moralnim vrijednostima i socijalnoj pravednosti. Nije dovoljno samo proklamirati demokratska načela, treba u njih ugraditi i socijalnu pravednost i provoditi je u život. Nije se smjelo ući u grabljivi kapitalizam koji preferira bogatstvo pojedinaca, zato sada treba mijenjati sustav s naglašenom socijalnom pravednošću.

U predatorskom kapitalizmu nema pravednosti

Je li u socijalističkom sustavu postojalo više socijalne pravednosti?
Kad su postojala dva sustava socijalistički i kapitalistički jedni su se morali korigirati prema drugima. Na zapadu je nastala europska zajednica  koja je prerasla u Europska unija koja više ne funkcionira kao ondašnja europska zajednica. U europskoj zajednici  su se ekonomija i industrija međusobno nadopunjavale, a u  današnjoj EU se nadmeću tko će koga nadjačati. Nema pravoga  dogovora jer svatko gleda svoje interese što naročito dolazi do izražaja sada prilikom preseljavanja stotina tisuća ljudi koji napuštaju svoje zemlje u potrazi za boljim životom. Previše je zavladao  predatorski grabljivi kapitalizam, o pravednom društvu se sve manje govori. Trebalo je od socijalizma nešto naučiti. Greška socijalizma je bila u njegovoj totalitarnosti i vladavini jedne partije, a u kapitalizmu koji je multipartijski, u nadmetanju za bogatstvom nema socijalne pravednosti. Zato se kod nas nije trebalo iz samoupravnog sustava preći u grabljivi kapitalizam nego je trebalo naći neku sredinu i ne prepustiti sve samovolji pojedinaca već omogućiti širem krugu ljudi da upravljaju imovinom koju su stvarale prijašnje generacije. Primjerice, u bankovnom sustavu bile bi poželjne etičke banke koje ne bi iskorištavale i zarađivale ne ljudima već pomagale  da se u određenoj sredini udruže kapitali kako bi se ostvarili projekti na zajedničku dobrobit u raznim područjima života. U tom smislu je prijašnji papa Benedikt XVI. izdao encikliku u kojoj se zalaže za ekonomiju besplatnosti, koja bi pomogla da se podignu i oni skromnih mogućnosti , a od nje bi koristi imali i oni koji imaju izdašniji kapital. To je drugačija i pravednija ekonomija od ekonomije profita koja je prouzročila ne samo mnoge ekonomske nego i ratne krize svjetskih razmjera.

Ni lijevo ni desno nego dobro ili loše

Što preporučujete biračima glede glasovanja na skorim izborima?
Neka biraju dobre i pravedne ljude. No, dok god egzistira postojeći sustav nema, doduše, baš velikog izbora. Neka birači sami ocjene koja stranka ima više dobrih ljudi koji su se doista potvrdili svojim sposobnostima i nastojanjima ne za svoju nego za dobrobit naroda. Nije dobro glasovati isključivo prema ideološkim gledištima koja nažalost ljude dijele na lijeve ili desne. Što je lijevo, a što desno? Ljude i programe treba razlikovati po dobrom i lošem, a ne prema ideološkim orjentacijama. Treba birati ljude kojima možemo vjerovati, a to je danas najteže. Lijepa i velika obećanja su nas prečesto dosad razočarala.

Izvor: Mjesečnik 30 dana

Komentari