Priču Lidije iz Varaždina treba pročitati svaka žena: Raka dojke treba se bojati!

"Rak dojke nešto je što se događa drugim ženama. Događa se nekome koga ja ne poznajem. Nekome tko nije u mojoj blizini. A onda se dogodi meni."

Cijelog života zdrava, fizički aktivna, nasmiješena i pozitivna, a onda je jednog dana Lidija iz Varaždina napipala kvržicu na dojki. I to ne bilo kakvu kvržicu, već rak dojke.

Majka četvero djece, dotjerana, nasmiješena, vedra i nepokolebljiva duha ne daje ni naslutiti kako se posljednjih 14 godina svog života bori s opakom bolešću. Sa svega 37 godina otkriven joj je rak dojke. Prije 14 godina bila je na kompletnom specijalističkom pregledu koji je pokazao da je u potpunosti zdrava. Mjesec dana kasnije napipala je kvržicu na dojki , a dva mjeseca zatim je operirana.

– Ispostavilo se da imam dva karcinoma, jedan ispod drugog, da je jedan poprilično velik i star minimalno godinu dana. Ako vas boli noga, morate ići ortopedu, ako vas boli zub idete zubaru. A ako imate nekakvih problema u tijelu, a ne znate im uzrok, zaboravite kompletne internističke preglede, morate ići direktno na specijalistički pregled. Netko je u svojoj psihi jači, a netko slabiji. Nikad vam ne vele "Imate rak!“, već da imate karcinom jer to malo bolje zvuči. Međutim, riječ rak kod ljudi zvoni strašno i treba zvoniti strašno. Prema Svjetskoj organizaciji, svaka šesta žena obolijeva od raka dojke. to je pošast i treba je se bojati – govori nam Lidija.

"Samo me nemojte pitati kako sam"

Kako sama kaže, rak ne boli. Nikad u životu se nije pregledavala, ni slutila da bi se rak mogao dogoditi baš njoj.

– Mnogo je  žena napipalo mnogo kvržica i nepravilnosti na svojim dojkama, ali postoji kvržica koju žena napipa i zna da je nešto drugo, to ne morate učiti, to svaka žena osjeti. Nikad u životu se nisam pregledavala, nikad nisam ni slutila da bi mi se to moglo dogoditi, no kad sam ju slučajno napipala, znala sam da nešto nije dobro – kaže i dodaje kako dan danas žene nisu dovoljno informirane o raku dojke. Jedan od problema je i taj što ne žele biti informirane.

Većina ih razmišlja na način da se takva bolest događa nekome drugome. Mnoge odbijaju preventivne preglede, a od onih koje obole kasnije se može vrlo često čuti kako su "mogle znati i reagirati na vrijeme, no uvijek su od toga bježale, misleći da se rak dojke događa nekome drugome".

– Ne razmišljaš o tome što te čeka jer nemaš pojma. Paralizira te misao "rak jednako smrt". Kad dođete i kad vam netko veli da imate karcinom, paralizirate se. Kroz glavu vam prolazi pitanje zašto baš ja, zašto se to dogodilo baš meni. Kad to proplačete, isplačete, onda dođu prvi posjeti i svi te gledaju sa sažaljenjem. U tom momentu vam sažaljenje uopće ne treba. Pitaju te "kako si", a ti misliš, samo me nemojte to pitati jer nisam dobro, u tijeku sam liječenja. Ali tu sam. Rijetko će koja žena reći kako je doista. Većina će ih reći dobro sam, tu sam – objašnjava Lidija.

Mastektomija ovisi od slučaja do slučaja

S obzirom da je oboljela vrlo mlada, zdržala je pozitivan i vedar duh. Kako sama kaže, volja za ozdravljenjem doista je jako bitan moment u samoj borbi s bolešću. Rak dojke preživjela je na obje dojke. Podvrgla se mastektomiji, koja je bila medicinski indicirana, međutim kasnije se rak pojavio u trbušnoj šupljini, a danas je metastazirao i na kosti.

– Uvijek sam bila pozitivna, iako je bilo situacija i danas ih ima kad je to vrlo teško. Mislila sam, ah, mlada sam, izliječit ću to i idemo dalje. Međutim, tu priča ne staje. Ima i uspona i padova koliko god hoćeš, no snaga duha i volja je zapravo vodilja k ozdravljenju. Ne smijete klonuti duhom, treba ostat čist i jak u glavi. To je jedan od vrlo bitnih faktora u ovakvim bolestima – objašnjava Lidija.

Iako mnogi tvrde da se rak dojke ne može izliječiti u potpunosti, postoje iznimke. Ima žena koje nakon 31 godine od raka dojke danas žive i rak se nije vratio.

– U mom slučaju, i u slučaju velike većine žena koje obole od raka dojke, mastektomija je medicinski indicirana. Ne zato da bi netko to napravio zbog preventive, već zato što je to s medicinske strane potrebno. Ukoliko bi se govorilo o preventivi, mastektomija je rješenje samo da se u nekom trenutku ne pojavi rak dojke. Ako ste bolesni i imate žensku djecu, ako ženska djeca imaju gensku mutaciju gena brca1 i brca2, onda je mogućnost oko 90 posto da će te osobe u roku svog života dobiti karcinom dojke.

- Preventivno ukloniti dojke, da, preventivno ukloniti limfne čvorove, da, preventivno ukolniti jajnike i maternicu, da. Ali, ja vas pitam tko se usuđuje na tako radikalne poteze? Osobito mlađe žene. Ne možete generalizirati bolest pa ni rak dojke. Ni jedna stvar se ne može generalizirati, genetski kod kod ljudi je različit, drugačije se razvijaju potpuno iste vrste karcinoma. Jedino što možemo generalizirati jest da nije lako – govori i dodaje kako nije dvoumila kad joj je liječnik rekao da je najbolje kompletno maknuti dojke.

Preventiva i samopregled najvažniji

Volja za ozdravljenjem, pozitivan duh, vjera da će biti bolje, podrška obitelji i prijatelja. Sve nabrojeno Lidija ističe kao vrlo bitne faktore u svom životu. Tu je i rad u udruzi Mammae klub Varaždin.

– Preventiva je jako bitna, to je i temeljni rad naše udruge. Radimo jako puno na tome da osvjestimo što više žene da se treba preventivno samopregledavati, da treba hodati na redovite preglede kod liječnika, jer to je minimum što možemo učiniti za sebe, a zapravo je maksimum za naše zdravlje. Ukoliko se rak dojke otkrije na vrijeme, u ranom stadiju, moguće ga je izliječiti. Svaki rak koji je otkriven na vrijeme, u nekih 90 posto je izliječiv, što je jako velik postotak – smatra Lidija te naglašava kako bi se mnoge žene poštedjelo i psihičkih i fizičkih problema i ostaloga da su na vrijeme kroz preventivne programe i samopregled dojki otkrile bolest.

"Da mi je samo jedan dan u koži zdrave žene"

Bolest ju je naučila cijeniti ono što je prije imala, a uzimala zdravo za gotovo. Prije svega, zdravlje.

– Svaki te ožiljak na tijelu podsjeća na bolest. Ne samo ožiljak, već sve ono što ostaje u tijelu nakon operacija. Osjećaj nelagode, s kojim smo naučeni živjeti. Kroz određeni period više ne registrirate tu bol. Boli me puno toga, ali ne razmišljam o tome. Ne znam što bih dala kad bih se samo jedan dan mogla vrtaiti u tijelo zdrave osobe. Osobe koju ništa ne boli. Vjerujem da je taj osjećaj fantastičan. Mnogi ljudi, pa ni ja kad sam bila zdrava, to ne cijene. Uzimamo to zdravo za gotovo. A kad jednom ostanete bez zdravlja onda shvatite što ste imali, a niste dovoljno cijenili – kaže Lidija.

Vremena ne zna koliko ima, ali dotjerana i s osmjehom na licu prkosi bolesti, prkosi metastazama, prkosi padovima.

– Ja ne znam koliko vremena imam. Možda dva mjeseca, možda tri godine, a možda i 15 godina. Ja to ne znam. Međutim, ja sam jednom nogom već tamo preko. Sitaucija je takva kakva je i ja od toga pobjeći ne mogu. Mentalni sklop osobe je jedan od ključnih momenata u ozdravljenju, psiha čovjeka, ljudski um, ljudski mozak, energija, mogu napraviti čuda i ja u to vjerujem. Ako vi vjerujete da će vam pomoći ova čaša vode, onda će vam ta voda pomoći. Ja jesam pozitivnog duha, ali kao i svi drugi imam svoje uspone i padove,  nastradaju najčešće moji doma.  U jednom momentu možeš sve, i farbati i gletati i seliti ormare, a u drugom ne mogu ništa – kaže.

Što poručiti mladim ženama?

– Sve se to dešava nama, svakoj od nas. Treba oči širom otvoriti, dobro slušati, upijati informacije, pročitati sve do čega se može doći. Dobar savjet pružen je na pladnju, tko ga želi neka ga prihvati, tko ne, ne treba... Kad imamo Dan narcisa, neka žene ne okreću glavu. Neka nas barem pogledaju i neka se nasmiješe da barem na taj način znamo da imamo njihovu podršku – poručila je Lidija kroz smješak i s posebnom toplinom u očima.