Tajne lepoglavskih zatvorenika: Plač na misama i dramatična suočavanja s prošlošću

Objavljeno: 17.09.2015. 19:01

Zadnja izmjena: 25.02.2016. 09:14

Foto: Siniša Sović

Biti svećenikom u lepoglavskoj kaznionici je specifična i odgovorna služba jer u njoj se čuvaju zatvorenici s najtežim kaznama. Tu svaki čovjek brzo spozna da nema većeg Božjeg dara od slobode, doznajemo od mons. Andrije Kišičeka koji je 2014. imenovan dušobrižnikom Kaznionice u Lepoglavi i istražnog Zatvora u Varaždinu...

Na misama u zatvorskoj kapelici koja može primiti 150 vjernika u prosjeku se okupi njih 40 ili 70, a tijekom liturgije čuvaju ih službenici kaznionice. Tijekom rujna, ovu „župu unutar župe“ posjetit će varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak kako bi obilježili 25. godišnjicu otkako je svećenik ponovno ušao u kaznionicu, naglasio je mons. Kišiček koji je prošle godine na ovoj dužnosti naslijedio o. Josipa Krčmara, cistercita.

- Još za stare Jugoslavije u krugu zatvora je postojala kapela Sv. Josipa. No, kada su na vlast 1945. godine došli komunisti ona im više nije trebala, baš kao ni dušobrižnik. Jedan dio njenog oltara kasnije je premješten u ćeliju bl. kardinala Alojzija Stepinca koji je nakon montiranog procesa pet godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, u kojem je služio sv. misu – podsjeća mons. Kišiček te dodaje kako je spomenuti dio oltara spašen zahvaljujući zatvorskim čuvarima i danas se nalazi u crkvi  Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije.

"Zatvorski" župljani

Osim što služi misu, te ispovijeda zatvorenike različitih kaznenih profila, duhovno ih priprema za prijem sakramenta.

- U moje vrijeme nije bilo krštenja, ali je dio osoba lišenih slobode krizman u lepoglavskoj kaznionici. Misu u zatvoru slavim nedjeljom nakon subotnje priprave i krunice, a srijedom od 15 do 17 sati zatvorenicima sam na raspolaganju za razgovor sa svećenikom. Na razgovor s dušobrižnikom može doći tko god želi, bez obzira na vjeroispovijest. Većinom ipak dolaze katolici i to im je prigoda za ispovijed. Petkom imamo i križni put, a slike su izradili sami zatvorenici – kaže mons. Kišiček o svom poslu zatvorskoga dušobrižnika kojeg osim u Lepoglavi, svakog prvog i zadnjeg petka u mjesecu obavlja i u varaždinskom zatvoru.  

Inače, kapela je u lepoglavskoj kaznionici smještena u potkrovlju na 2. katu, točno iznad sobe u kojoj je bio pritvoren bl. Alojzije Stepinac.

- Liturgije su animirane pjevanjem i zatvorenici imaju svojeg orguljaša. Naime, među njima ima vrsnih akademski obrazovanih glazbenika koji su završili Konzervatorij u Beču. Članovi zatvorskog benda, koji su na slobodi nizali koncerte, svoje nastupe u kaznionici obično priređuju za Božić, Uskrs ili pak Dan pobjede i domovinske zahvalnost – rekao je Kišiček.



Intelektualcima lakše pada uzništvo

Lepoglavskog župnika pitali smo i što najviše muči zatvorenike te kojima je od njih najteže.

- Intelektualci i obrazovani zatvorenici se lakše prilagođavaju uzništvu jer da bi stekli znanje morali su biti disciplinirani i znaju vladati sobom. Takve osobe cijene i ostali zatvorenici jer od njih mogu mnogo toga naučiti. Svašta ih muči, neki su imali loše djetinjstvo, težak život i većina ih traži razgovor, a ne ispovijed. Zatvorenici znaju da ih Bog nije napustio i da sve što meni izreknu u sakristiji nitko drugi neće doznati, pa ni policija – rekao nam je Kišiček koji razgovore sa zatvorenicima obavlja uz nadzor stražara koji su udaljeni 20-tak metara i ništa ne mogu čuti. 
          
O svojim župljanima koji su lišeni slobode kaže da su bezbroj puta plakali na misama jer ih je Božja riječ ganula, te da ga zatvorenici kod dolaska u ustanovu nikada nisu napadali ili vrijeđali.

- Ni moji prethodnici nisu doživjeli neugodnosti. Suradnja s upravom lepoglavske kaznionice je uvijek dobra i korektna. Službenici uvijek učine sve što trebaju i drže se pravila postupanja. Iako svećenik ne mora biti psiholog, moramo imati određena znanja iz tog područja koja su nam nužna u pastoralu kako bi prepoznali ako se dogode neke devijacije na nečijoj duši  - rekao je Kišiček.
 
Mladi plaču za majkama, djevojkama...

Isto tako, mons. Kišiček naglašava da se u razgovorima sa zatvorenicima susretao s različitim ljudskim sudbinama. Među njima je bilo i mladića koji su se zbog različitih razloga našli u zatvoru, u sobi koja s unutrašnje strane na vratima nema kvake.

- Takvima nedostaje sve „živo“, plaču za majkama i djevojkama... Njima je to velika muka i treba ih znati utješiti, objasniti im da će nevolja ipak brzo proći. Bitno je da zapamte da više ne čine prijestupe koji ih mogu ponovno dovesti u istu situaciju. Najteže su duševne boli koje se javljaju kod ljudi kada proradi savjest i kada postanu svjesni da su učinili nešto loše. Zato je za sve njih ispovijed veliko olakšanje i zatvorska uprava razumije koliko je važna dušobrižnička služba – ističe.



Od našeg sugovornika doznajemo i to da se mnogi u zatvoru – poprave.

- Među osobama lišenim slobode ima i onih koje su Bogu zahvalne što su na izdržavanju kazne, pa makar to trajalo 10, 15 ili više godina. To je teško reći, ali neki ljudi tek u zatvoru imaju pravi susret sa sobom. Oni počinju razmišljati o svom životu, o njegovom smislu i susretu s Bogom. Nedavno sam razgovarao s čovjekom koji je dokazao da je nevin u zatvoru proveo četiri godine! Sve je izdržao, raduje se i nije mu žao što je toliko vremena proveo u uzništvu. I takve ljudske sudbine daju mi dodatni poticaj da kao dušobrižnik pomažem zatvorenicima koje pod nadzorom posjećujem i u samicama – kaže ovaj svećenik koji je zaređen još 1971. godine.

Kapelan Njegove Svetosti

Podsjećamo, Papa Franjo imenovao je lepoglavskog župnika Andriju Kišičeka lani kapelanom Njegove Svetosti, odnosno monsinjorom, na prijedlog i zamolbu varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. Naslov je to koji se dodjeljuje zaslužnim svećenicima s više od 65 godina starosti koji su u svom pastoralnom radu ostavili značajan trag.

- Prije nije bilo tako. Monsinjorom se moglo postati i u ranijoj životnoj dobi, ali ovaj Papa je to stavio kao svoje načelo. Riječ je o nagradi za vjerno služenje Crkvi i pobožnom puku – pojasnio je Kišiček koji će 26. studenoga proslaviti 69. rođendan.

Mons. Kišiček od 2002. godine rukovodi lepoglavskom župom Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Skrbi o 3.500 župljana, pretežno starijim ljudima. Ove godine u toj župi je bilo 27 krštenih i 37 pokojnih.



Prije toga, službovao je u Hrvatskom Leskovcu u župama u Petrinji (od 1972. do 1975.), potom u Zagrebu i Slavoniji. Deset je godina u Zagrebu bio vjeroučitelj učenicima i srednjoškolcima u crkvi, a nakon službe u Novoj Gradiški (od 1984. do 1994. godine) pet godina službuje u Brdovcu kod Zaprešića i potom je četiri godine bio duhovnik na bogosloviji.

- Domovinski rat proveo sam na prvoj crti bojišnice u Novoj Gradišci radeći za Caritas preko kojeg je iz inozemstva stizalo više hrane i humanitarne pomoći nego od Crvenog križa. Za vrijeme trajanja rata samo sam nakratko izbivao iz Nove Gradiške i to kad sam otišao tražiti pomoć za više od 4.000 prognanika. Granate su tri puta pogodile moj župni stan – prisjeća se mons. Kišiček možda najtežih dana svećeništva kada je brinuo o hrvatskim braniteljima i izbjeglicama kojih je najviše bilo iz Bogićevca, Okučana i Bosanske Posavine.

Lepoglava se ima čime ponositi

Po dolasku u Lepoglavu naslijedio je vlč. Ivicu Filipčića koji je premješten u Zagrebačku biskupiju. Najzaslužniji je za objavu knjige zagrebačkog kanonika mons. dr. Kamila Dočkala  “Povijest lepoglavskog samostana“.

- Ove godine, druge nedjelje u listopadu slavimo veliki jubilej – 600. godišnjicu posvete naše crkve u Lepoglavi. U tijeku je  i obnova pavlinskog samostana – kaže Kišiček koji se godinama zalaže za obnovu lepoglavskog kompleksa, kako bi u samostanskim prostorima što prije zaživio Duhovni centar Varaždinske biskupije koji će biti otvoren hodočasnicima iz svih krajeva svijeta.

O svojoj župi kaže da je u njoj uvijek bujao znanstveni i pobožni život.

- Lepoglava široj javnosti ne smije biti poznata samo po zatvoru. Naime, ona  je u sjevernoj Hrvatskoj bila kolijevka školstva s prvom javnom Gimnazijom koja je osnovana još 1503. godine, a sveučilište je utemeljeno 1652. godine. Impresivan prostor crkve sv. Marije u Lepoglavi nadahnuo je Ivana Rangera Krstitelja da u dva maha, oslikavanjem pjevališta i svetišta, ostvari svoj najveći kristološki ciklus u freskotehnici. U Lepoglavi su napisana i brojna književna djela poput Belostenčeva Gazophylaciuma – naglasio je Kišiček koji kao i sav hrvatski pobožni puk nestrpljivo iščekuje papino proglašenje blaženog kardinala Alojzija Stepinca svetim.



- Čak i ako ne bude proglašenja, znam da je bl. kardinal Alojzijea Stepinac – svet! Svi uvjeti za to su zadovoljeni. Uobičajeno je da se sveci proglašavaju u Rimu kako bi proglašenje svetim pratio cijeli katolički svijet. Za cijelu će Hrvatsku, a posebno za Lepoglavu i vjernike iz Lepoglave to biti velik događaj – zaključio je mons. Kišiček.

Komentari