Tomislav Vrbnjak: Intervju s najpoznatijim varaždinskim fizioterapeutom

Objavljeno: 18.03.2014. 13:11

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 08:27

S Davidom Backhamom bio je na ti, a nerijetko je susretao i tadašnjeg talijanskog premijera Berlusconija.

Dolce&Gabanna šivali su mu odje?u po mjeri te je kao ?lan stožera nogometnog kluba Milan dobivao pozivnice za najekskluzivnija doga?anja. Barem nekoliko dana u tjednu na posao je morao dolaziti u sponzoriranom audiju - jer to je od njega tražio klub. I tako sve do 2009., kada se odlu?uje vratiti u Varaždin, gdje je 1992. zapo?eo karijeru u tada nacionalno važnom nogometnom klubu Varteksu.

- Nakon dvadesetak godina jednog vrlo intenzivnog života 2009. godine vratio sam se u Varaždin. Moje dijete, Lara, krenulo je u prvi razred, a ja i moja dva partnera, Branko Ivankovi? i Stjepan Cvek, otvaramo TTS Sport Centar i Medical, firmu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Slobodno vrijeme maksimalno provodim sa svojom obitelji i dva puta tjedno igram nogomet sa svojom ekipom - kaže najpoznatiji varaždinski fizioterapeut.

Koja je razlika izme?u rada u jednom doma?em klubu i klubu poput Milana?
To je isto kao da pitate koja je razlika izme?u države Hrvatske i države Amerike. Teško je to uop?e uspore?ivati. To je klub koji je u deset godina mojega rada u njemu osvojio sve što se može osvojiti u klupskom nogometu.

Je li teško raditi s velikim nogometnim imenima?
To su sve intelektualci, firme koje sigurno da imaju svojih zahtijeva. Kad kažem intelektualci, mislim na ljude koji su ekonomski sre?eni, znaju što je to ekonomija, barataju s novcima, otvaraju nove firme i govore nekoliko jezika. U jednom velikom klubu danas vi nemate igra?a koji ne govori barem tri, ?etiri jezika. Biti nogometaš u jednoj takvoj sredini je institucija. Kad kažem firme, onda mislim da iza imena i prezimena nekog igra?a kojega mi vidimo na TV-u stoji puno svega. To su odre?ene firme: restorani, odje?a, insvesticije... Sva ulaganja koja oni rade s novcima koje zara?uju ne samo u nogometu. U prvoj rundi u nogometu, ali nakon toga oni se preorijentiraju i rade dodatne poslove koji idu uz to. Uglavnom, koriste svoj brend imena i prezimena.

Zara?uju li zapravo više na reklamama nego na ugovorima?
Imate primjer Davida Backhama koji je zara?ivao 4 milijuna u klubu, a 40 milijuna van kluba, izvan nogometa. Zna?i, reklame, sponzori i sve ostalo.

Što je problem hrvatskog nogometa, imamo jedan klub koji je financijski iznad svih, a ostalo je pred kolapsom ili je ve? propalo?
Mislim da je Dinamo, menadžment Dinama i g. Mami? koji ima dirigentsku palicu, napravio jedan dobar pomak u svemu tome, za razliku od ostalih klubova. Sad se momentalno odvija stabilizacija Rijeke i taj klub vidim u nekakvoj stabilizaciji. Za sada i Hajduk gura pozitivno, a sve ostalo je dosta negativno. Vidimo i ovdje kod nas u Varažadinu da nažalost, taj jedan klub koji je bio perjanica sporta ne samo Varaždina nego cijele ove naše regije, došao je na takve grane da se o njemu više niti ne razgovara.

Da li bi regionalna liga bila spas za hrvatski nogomet?
Što se ti?e košarke, rukometa, regionalna liga ima smisla i to se vidi. Me?utim, druga?ija je struktura ljudi na takvim utakmicama. Nogomet, to je pokret. Kao ?lan reprezentacije bio sam na posljednjoj utakmici u Beogradu i to je nešto strašno. Nevjerojatno je kako uop?e trideset ljudi koji slete u Beograd nakon dva dana neokržnjeno iza?u van od svih tih navija?a i mržnje koja je tamo bila iskazana prema nama. Ipak je lakše obuzdati tri ili pet tisu?a ljudi i zatvoriti jednu dvoranu, nego to raditi na jednom terenu. Nogometno igralište Marakana bilo je puno. Tamo je bilo pedesetak tisu?a ljudi, a to je malo više nego naš grad. Oni su to uspjeli obuzdati, naši su to uspjeli i u Zagrebu, me?utim to nije jednostavno. Na takvim utakmicama jedna mala sitnica, mala iskrica može dovesti do neželjenih posljedica. To je ta razlika izme?u nogometa i ostalih sportova.

Na nekoliko posljednjih prvenstava rezultati nisu sukladni o?ekivanjima, imamo li možda prevelika o?ekivanja?
Zadnjih deset godina možda nisam toliko pratio razvoj hrvatske nogometne lige i sam razvoj nogometne reprezentacije jer ni fizi?ki nisam bio toliko prisutan u Hrvatskoj. Druga je situacija kad si ti direktno unutra, a drugo je kada to dobiješ servirano preko medija. Ti danas moraš pro?itati pet medija da bi pokušao isfiltrirati nešto istinito. Ja sam na ovim zadnjim kvalifikacijskim utakmicama bio ?lan hrvatske nogometne reprezentacije, odradio sam deset utakmica u tom kvalifikacijskom ciklusu i, nažalost ili na sre?u, kad sam došao prvi puta u reprezentaciju nakon odre?enog perioda osobno nisam poznavao skoro pedeset posto igra?a. Rezultati? Pa ipak smo mi jedna mala država i biti na tom prvenstvu je sigurno velika stvar. Biti u 32 reprezentacije to je strašno velika stvar. Talijanima je nogomet osma grana industrije. Nisam ?uo da postoji sli?an podatak o Hrvatskoj.

Komentari