Tradicionalna svinjokolja će nestati i u našem kraju

Značaj svinjogojstva u stočarskoj proizvodnji i ukupnom gospodarstvu Republike Hrvatske nesumnjivo proizlazi iz njegove ekonomske i biološke važnosti. Aktualna kriza na europskom tržištu mesa koja radi pritisak na cijene zaklanih svinja, zasigurno će se odraziti na hrvatsku svinjogojsku proizvodnju ...  

Nažalost, prečesto se zaboravlja da je ona najvažniji izvor mesa za opskrbu domaćeg tržišta. Svinjogojstvo također ima veliku ulogu u oplemenjivanju ratarskih proizvoda, a pomaže i razvoju drugih grana gospodarstva, podsjeća dr.vet.med. Tihomir Fruk koji je niz godina radio u VSV-u na poslovima terenskog veterinara, a potom je karijeru nastavio u sektoru proizvodnje svinja u tvrtki Stočar d.o.o. Od 15. siječnja 2013. godine direktor je i vlasnik varaždinskog poduzeća za konzalting KFT d.o.o.

Naš sugovornik za sebe kaže da mu nije ni u primisli bilo da pobjegne iz branše.

Poljoprivreda nam “šepa“

Ostali ste 100 posto u tzv. “Pig sektoru“ iako o hrvatskoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji znalci kažu da ona „već godinama hoda uz pomoć štaka“. Nazire li se makar u svinjogojstvu njezin značajniji oporavak?   

Nisam se mnogo dvoumio oko nastavka karijere u „svinjogojskom sektoru„. Mislim da bi to bila racionalna odluka za svakog tko niz godina provede radeći u spomenutoj branši. Presudilo je moje iskustvo u direktnoj proizvodnji, brojni poslovni kontakti, ali i izazov da pokušam primijeniti znanja koja sam stekao radeći s vodećim  europskim kompanijama u tom sektoru. Prije svega na području genetike svinja, implementiranju moderne opreme za farme, ishrane u tovu i zadovoljavanju rastućih potreba prehrambeno - prerađivačke industrije. U međuvremenu, došlo je do velikih promjena u svinjogojskoj proizvodnji i u padu broja svinja. Kooperantski sustav proizvodnje svinja je praktički nestao i manje farme su ugasile proizvodnju. Današnje klaonice i  prerađivačka industrija traže kvalitetnu, ali i svakako jeftiniju sirovinu po konkurentnoj cijeni, kako bi mogla konkurirati proizvodima koji sada nesmetano dolaze iz okruženja u naše trgovačke lance. To je ujedno i razlog da oni koji se nisu pripremili za ovu tržišnu utakmicu - jednostavno odustaju. Neprofesionalne farme sa lošim rezultatima danas ne mogu opstati. Ipak, uvjeren sam da će doći do oporavka svinjogojstva u RH. Tome u prilog govore i najave nekih kompanija koje već djeluju u ovom sektoru. Naime, nedavno je otvoren i novi natječaj za bespovratna sredstva za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva i proizvode.

Kažete da imamo proizvodnog potencijala...

Proizvodnog potencijala definitivno imamo, to nije upitno. Pitanje je samo jesmo li se sposobni organizirati i da li mladi ljudi, koji imaju priliku dobiti najbolje uvjete za bespovratna sredstva, uopće žele raditi taj posao. Kako bi bili uspješni u toj grani privrede, oni moraju znati da je to mukotrpan posao, koji ne trpi improvizacije. No, naši ljudi su im jako skloni, a ovakav posao to jednostavno ne trpi. Zarada po jedinici proizvoda je vrlo mala i važan je svaki segment u proizvodnji da bi bili uspješni. Prošla je godina bila specifična za tržište svinja kako u svjetskim i europskim kretanjima, tako i u našoj regiji. Naime, nakon 2013., kada smo ušli u EU nismo još imali mogućnosti izvoza živih svinja u susjedne europske zemlje zbog određenih prepreka u smislu monitoringa (praćenja) kretanja određenih zaraznih bolesti svinja. Konkretno, riječ je o bolesti Aujeszkog. Danas je to moguće zahvaljujući uloženim naporima kolega veterinara u MPS koji su pregovarali, te kolegama iz Veterinarske inspekcije i samih veterinara, koji su odradili posao na terenu. Tako smo u 2014. godini izvozili svinje za klanje i u Mađarsku. Razlog tome nije bio isključivo u boljoj cijeni svinja, već je jedan od razloga bio nelikvidnost hrvatskih kompanija- klaonica i dugi rokovi plaćanja. Sve to itekako utječe na poslovanje svinjogojskog sektora.

Spas u zadnji čas

Govori li tome u prilog prošlogodišnji poprilični izvoz svinja u Srbiju i jesmo li njime zapravo spasili istočne susjede?

Proizvodnja svinja sama po sebi je dugotrajan proces uz velika ulaganja, a uz to predugi rokovi plaćanja slabe konkurentnost domaće proizvodnje. Osim Mađarske popriličan broj svinja za klanje izvezli smo i u Srbiju. Ta nama susjedna zemlja kao članica CEFT-e ima mogućnost izvoza proizvoda u Rusiju po povlaštenim uvjetima, a takav je slučaj bio sa smrznutim svinjskim polovicama. Srbija je mogla izvoziti u Rusiju samo svinje koje su podrijetlom iz Srbije, a prošlogodišnju nestašicu svinja za vlastito tržište, nadoknadili su interventnim uvozom svinja iz Mađarske i Hrvatske. Ovdje svakako želim naglasiti da su naše svinje u prosjeku imale višu cijenu od Mađarskih. I to zbog visoke kvalitete (veći udio mesa u svinjskim polovicama) što je isto jedan od pokazatelja da naše svinjogojstvo ima šanse i na inozemnim tržištima.

Prilikom ulaska Hrvatske u EU bilo je dosta strahovanja da će naša tradicionalna svinjokolja „na dvorištu“ biti zabranjena. Ima li nje danas u Austriji, Nizozemskoj, Njemačkoj..., i kakve su razlike?

Bilo je bojazni, iako smatram da je bilo i nepotrebnih polemika oko toga. Kod nas je dozvoljeno klanje u vlastitom dvorištu uz obvezatno omamljivanje svinje prije klanja, ali i obvezatni pregled mesa na trihinelozu u ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. Da je to vrlo važno, pokazuje i nedavni primjer zaraze ljudi trihinelom u Zagrebačkoj županiji. U većini zemalja EU nije dozvoljeno klanje u vlastitom dvorištu, ljudi svoje svinje voze u klaonice. U njima se nakon klanja i obavljenog pregleda svinja prije i poslije klanja od strane veterinara podignu vlastite polovice svinja te odvoze kući i prerađuju. Tako je u Austriji, Bavarskoj i ostatku Njemačke, dok u Nizozemskoj toga ima vrlo malo. Naime, tamo ljudi više nemaju naviku klati vlastite svinje i većinom su to veliki proizvođači koji nemaju vremena za gubljenje. To će se neminovno desiti i u Hrvatskoj, s odlaskom starijih generacija i promjenom načina života. Naša tradicionalna svinjokolja će jednostavno nestati.

Hoće li propasti naši (pre)mali proizvođači svinja?

Za hrvatsku je jako važno da se prestanemo zanositi pričama kako se može živjeti od nekoliko krmača u vlastitom dvorištu i nekoliko svinja kao što se to serviralo ljudima prijašnjih godina. To više ne drži vodu. Ljudima otvoreno treba reći da ovaj broj zaposlenih u poljoprivrednoj proizvodnji jednostavno neće opstati i tim ljudima treba omogućiti zaposlenje u drugim sektorima privrede. Primjerice, nizozemske farme imale su prije 15-tak godina prosječno od 200 do 250 krmača, a danas je taj broj oko 800 krmača po gospodarstvu. Oni koji nisu „rasli“ su prekinuli proizvodnju jer je postala nerentabilna. To ne znači da naše farme moraju biti takve veličine. Osobito ako je uz te farme i pripadajući tovni kapacitet, ili pak ljudi od svoje sirovine proizvode finalni proizvod i  kao tagvog ga plasiraju na tržište, primjerice kulen, pršut ili meso iz tiblice.

Cijeli intervju pročitajte u etjedniku.