Homo democroaticus: Mala laž, velika laž i... statistika

Dosjetka da ima tri vrste laži: mala laž, velika laž i statistika, malokad se pokazuje toliko točnom kao u razmišljanju o statističkim pokazateljima kretanja nezaposlenosti i zaposlenosti kako u našem kraju tako i u cijeloj državi.

Kako se primiče vrijeme izbora statistika kao instrument raspoznavanja i objašnjavanja društvenih događaja postat će sama sebi cilj, metodološko oruđe za objektivno prosuđivanje postat će subjektivno intepretativno sredstvo za političke i ideološke ciljeve. Takvo se intepretativno iskrivljavanje golih kvantitativnih podataka obično naziva – kreativnom statistikom.

Vlast će se, što se vidi već po prvim intepretacijama statističkih pokazatelja prošlogodišnjih gospodarskih i socijalnih kretanja trsiti pokazati ne samo iz petnih žila nego i iz zadnje moždane vijuge da su trendovi pozitivni ma što građani u svakodnevici inače o tome mislili. Poput onoga muža kojega je žena uhvatila u preljubu in flagranti pa je, nakon što ga je izgrdila i zaprijetila razvodom, niječući preljub hladnokrvno začuđeno upitao: vjeruješ li ti više meni ili svojim očima?

Tako će doista uvjeravati svekoliko pučanstvo da je nezaposlenih manje, da su političke odluke i mjere aktivnoga zapošljavanja znatno smanjile broj građana na burzi rada i da je tako ublažen socijalni pritisak zbog osjećaja izvlaštenosti i nekorisnosti društvu što ga nosi dugotrajna nezaposlenost.

U sjeni tako šarenih premaza društvene stvarnosti ostat će, naravno, kako to obično biva u sociologiji svakodnevice, mrlje, bijele „fleke“, ona mjesta čija praznina je tako bolna da smjesta ispuše sva napuhavanja društvenih očekivanja – nepobitno je, naime, da nam zaposlenost pada.

I premda je ta činjenica poražavajuća za cijelu ovu malu zemlju, još je alarmantnija za Varaždin i sjeverozapadnu Hrvatsku jer je ovo bila regija pune zaposlenosti. Ne tako davno u komparativnim statističkim prikazima upravo su Varaždin i Čakovec imali najvišu stopu zaposlenosti u odnosu na radno aktivno stanovništvo.

Danas je, na žalost, stanje posve drukčije. Premda nezaposlenost statistički pada, pada i zaposlenost, osobito zaposlenost u industriji, dakle primarnim gospodarskim djelatnostima što su oduvijek držale razinu zaposlenosti građana pa stoga i njihovu socijalnu uključenost, osjećaj radne aktivnosti i mogućnosti da se bude „svoj na svome“, dakle da se živi od vlastitoga rada.

Svi građani, kad to već neće politička elita (koja nije samo prešutjela objavljene podatke nego ih je posve ignorirala), trebali bi se pitati s ogorčenjem i zabrinutošću nad podatkom da je...

Cijelu kolumnu Homo democroaticusa pročitajte u novom broju etjednika.