Homo democroaticus: Stogodišnji zapis u trezoru Hrvatske banke za obmanu i rasipanje

Objavljeno: 28.01.2015. 13:37

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:19

Foto: ilustracija

Nekoć, ne tako davno, bijahu u majke i oca tri sina. Prvorođeni bijaše doista i najzreliji ne samo po godinama nego po ozbiljnosti, brinuo se za braću, pošteno i predano radeći s ocem, uzdržavajući od škrte i jalove zemlje i svoju i roditeljsku obitelj.

Obdaren pameću, imajući dovoljno slobodnoga vremena za učenje, srednjem sinu dobro su išle škole, pa se obitelj ponadala kako će od dečka biti kakav inžinjer, liječnik ili fiškal. Kad je drugorođeni sin odrastao, otac i stariji brat bijahu već stvorili toliko obiteljskoga imetka da je mogao bezbrižno poći u škole, učiti i zabavljati se usput znajući da će za njegovo naukovanje biti novaca.

>>Homo democroaticus: Koha(l)bitacija

Tako se nauke malko odužiše, pa kako se primicalo doba da se zaposli, obitelj se ponadala da će se vratiti kući, no odluči ostati u gradu. Najmlađi, čim se rodio, ubrzo postane i mezimac cijele obitelji te ga roditelji i braća razmažiše. Škole je završio uz pomoć braće i na ugled oca. Nije se pretjerano skrbio ni o obitelji kao što ga nisu baš privlačili naporni i vazda isti poslovi oko kuće.

Najstarij sin ostade s ocem na zemlji, mučeći se i trpeći pod nebom sve hirove prirode, od povremenih žega do čestih poplava i boleština na blagu i usjevima. Kad su mlađega brata napokon nekako odškolovali, nagovori oca da zajedno podignu kredit i da mu, marljivom i predanom poslu, nabave strojeve i oruđa za obrt...

Cijelu kolumnu koju piše Homo democroaticus pročitajte u novom broju etjednika

Komentari