Homo democroaticus

Krijesta pokislih kokota

Homo democroaticus

Objavljeno: 27.01.2016. 08:38

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 10:45

"Više pozornosti medija privuklo je što je o Varaždinu napisala Ella Dvornik nego sve retoričke bravure kukurikavaca punih četiri godine", piše Homo democroaticus

O, kakva li je to u studenome 2011. bila pobjeda, dragi čitatelji, kako slatka, premoćna, junačka, opjevana odmah u desetercu, zanosna i patetična epopeja, gotovo mitološke širine, kako i priliči epskome narodskom geniju. Slavljeničko, posvećeno, gotovo sektaško okupljanje oko legendi što su se u Narodnoj nam stranci (HNS) prenosile s usta na usta, s koljena na koljeno, s uha na uho šaptalo jemantru „promjene su počele u Varaždinu“.

Kao u dječjoj igri pokvarenoga telefona, svi ti zgubidani, nitkovići, klošari, jebivetri, uhljebi i slični ništkoristići natiskani oko krijeste glavešine kukurikavaca u Varaždinu pobožno su prenosili kao učenici na posljednjoj večeri apokrifne riječi Vođe, sve do zadnjega koji je riječ vertikalno razumio kao vertigalno. I odmah se zaljuljao u ekstatičnom transu. Tako je ekstaza, od krijeste preko moždanoga debla zahvatila cijeli organizam, od krijeste do zadnjega papka.

Naslušali smo se priča o vertikali vlasti, o tome da će sve odjednom procvasti, o građevinskoj, socijalnoj, obrazovnoj itd. renesansi, o milijunima eura što se poput delte granati i naplaviti ovaj jalov i zapušteni kraj – vrtići, škole, bolnice, prometnice, mreže infrastrukture, gospodarski poticaji, hoteli, turizam, informatički kampus, energetika, brza cesta prema Krapini…kao da klinci pišu Djedu Mrazu kakve da im lego kockice dofura iz Nedođije.

Sada se podvlače crte i, na žalost, teško je reći, kako pjeva Tin, u uho oholosti, ali ta se naša vertikala stropoštala u ravnu crtu, ispod koje summasummarum ostaje bijela fleka. Ono malo što je učinjeno, primjerice, pomoć Varteksu oko predstečajne nagodbe ili dodjeljivanja nacionalnoga statusa kazalištu više je zasluga pojedinačnih nastojanja zastupnice Martinčević, koja je uputila u saborsku brbljaonicu i najviše zakonskih prijedloga.

Glavni plodovi kukurikavaca poput Habeka i Batinića više su šlaprtki nego jaje iz kojega će se bilo što izleći. Priče o nekakvom uzletu Ivanca su, naravno, bistre kao vrh Ivanščice u zagorskim meglama, u tom gradu osim nekoliko pumpi i supermarketa ništa gospodarski važnije nije učinjeno, osim spašavanja ITAS-a, što je pak kruna rada sindikaliste Varge upravo u inat i unatoč HNS-u i SDP-u. Pri čemu, jasno, iole zapaženije Habekove, Batinićeve, Škvarićeve ili Bilićeve saborske govore ili pak inicijative ne možemo pronaći ni uz sva čuda moderne tehnike pretraživanja.

Više pozornosti medija privuklo je što je o Varaždinu napisala Ella Dvornik nego sve retoričke bravure kukurikavaca punih četiri godine. Cijela naša županija, tako kaže slijepa statistika, i dalje je socijalno i obrazovno kao i po standardu građana daleko iza razvijenijih hrvatskih krajeva. Infantilni i pomalo priglupi plakati „živjeti od plaće umjesto da mi se plače“ u ovoj bi se županiji mogli prometnuti u slogan „umrijeti od plaće od koje ti se plače“

Sjetimo se, primjerice, zbrinjavanja bala i složnih udarničkih najava kukurikavaca, no, sve je na kraju završilo u međusobnom kokodakanju kokota pokislih perja. Jer, vertikala se slomila, i to na najosjetljivijem mjestu, od vratnoga kralješka prema mozgu, pa je sve sličilo kao u kakvom hororu– glava se ceri dok se tijelo batrga u smrtnim trzajima.

No, kada danas pogledamo to tijelo, vidjet ćemo da nije ništa manje obezglavljeno, oduzeto, bez motoričke koordinacije i smislenih kretnji nego kada je kičma organizma bila cjelovita. Da ne pomislite kako je nas zahvatila pomama monumentalnosti, ne mislimo samo na građevinska zdanja ili na velike infrastrukturne projekte, nego tražimo znakove podizanja kvalitete života građana, brige za radnika, liječnika, mlade ljude, djecu, invalide, sve krizom najviše pogođene.

Prazan skup, ništa što bi pokazalo da je ta vertikala od portira do ministra, od Bolfana do Brisela, od predsjednika vatrogasnoga društva do predsjednika vlade, donijela bilo što dobro ovome kraju. Ili ipak možda jest - čete novih uhljeba na svim razinama. 

Vertikala od mjesnoga odbora do vlade nije nam očito donijela ništa operativno čvrsto i efektivno, pa je sasvim opravdana sumnja da će tek sada koordinacija između glave u Zagrebu i organa u Varaždinu nalikovati više na organizam mekušca nego kičmenjaka. A nismo baš sigurni da građani mogu biti više zgnječeni, pogrbljeni i pognuti nego što su sada.

Komentari