Pisma iz Hrvatistana: Mogu li opatice spriječiti demografsko potonuće Hrvata

Bila je to prava kafkijanska scena. Kada se časna sestra Roxana jednoga jutra probudila iz nemirna sna, ustanovila je da ne vidi svoje nožne prste.

Između zjenica i stopala, pod poplunom se ispriječila neka neobična zaobljena prepreka. Zamolila je zatim sestru Mariju neka makne glavu s njena trbuha, a kada je napokon shvatila da u sobi leži potpuno sama, okrenula je broj najbliže bolnice i ničime izazvana, najviše za tri frtalj sata, rodila zdravoga dječaka.

Pojma, kaže, nije imala da je trudna, samo je osjetila neku resku bol u predjelu abdomena. Doslovce preko noći, u njenoj se utrobi stvorilo zdravo i slatko djetešce.

Nije vrag da je i u njen samostan svratio onaj Boccacciov vragolan Masetto iz Lamporecchija, što se pravio nijem, pa onda po opatiji ševio sve što mu je dopalo šaka, mrmorili su ispod glasa neznabošci tih dana... - piše naš kolumnist Branko Detelj.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.