Pisma iz Hrvatistana: Što je uzrok ministrovih polucija?

Dugo je premijer Milanović razmišljao što mu sve to zapravo treba. Gotovo pune tri godine potratio je smišljajući plan kako izgubiti sljedeće parlamentarne izbore...

Hodao je okolo, recitirao latinske fraze, zaratio s Bandićem, smijenio Linića računajući kako će zbog toga kompletno Primorje glasati za HDZ, maltretirao ljude pričom kako mu je pukla cijev u kupaonici i kako mu se zidovi sporo suše..., ukratko, baš sve bacio je na tu kartu, pa ipak, ništa od toga nije bila dovoljna garancija da mu građani neće pokloniti još jedan četverogodišnji mandat. Znate i sami kako je, nikada ne smijete podcijeniti glupost biračkoga tijela. Narod po definiciji nije ništa drugo nego skup mazohističkih ovaca.

Što ga više guliš, više će te voljeti. Vođeni potrebom za kakvom-takvom identifikacijom, ljudi u redovima političke kaste vrlo dobro prepoznaju sebi slične, svoje hns-OVCE ili pak sdp-OVCE. Onda mu je jednoga jutra, netom prije odlaska na otvaranje nogometnog prvenstva u Brazilu, odjednom sinulo. Lupio se dlanom o čelo - kako se toga nije dosjetio ranije - uzeo mobitel u ruke i usmjerio kursor na slovo V. Varga. Aleluja! Eureka!

Tako je, Varga je čovjek koji će ga prije nego bilo tko drugi riješit svih problema i od Karamarka učiniti premijera. Samo dan-dva kasnije, Siniša Varga parkirao je dupe u fotelju ministra zdravstva, a ostalo je povijest. Kako god okreneš, čovjeku je uspjelo nemoguće – u rekordnom roku, gotovo preko noći, postao je najproblematičnijim članom Milanovićeve Vlade, što pored živih Marasa, Vrdoljaka, Zmajlovića i Hajdaša Dončića i pored zdrave Vesne Pusić, dozvolit ćete, nije mala stvar. U nas stvari obično funkcioniraju tako da za nečije afere saznamo tek kada taj netko zasjedne u ministarsku fotelju.

To, međutim, ne vrijedi za Vargu. On je, ne gubeći vrijeme, šleper gotovih afera dovukao za sobom na novo radno mjesto. Svega je tu bilo, od kojekakvih dubioza i propusta, preko toga da je kao predsjednik Udruge CIMS, koja je bila prijavljena na adresi njegove privatne ordinacije, istoj toj udruzi kao ravnatelj HZZO-a iznajmio prostor u istom tom HZZO-u za nula kuna, pa do sulude storije kako je nevjerojatnih milijun i dvjesto dvanaest hiljada kuna iz proračuna spizdio na renoviranje svoje sobe za sastanke.

Dakako, na istom tragu nastavio je i kao ministar. Zaboga, nije li zbog toga i instaliran na funkciju? Pa je odmaglio na skijanje u inozemstvo službenim autom. Pa je posao osiguranja bolnica, iako se time bavi još 41 firma na tržištu, bez natječaja dodijelio firmi u kojoj je prokurist Hrvoje Vojković.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.