Priče s kavice Ines Hrain: I vi ste odrastali uz "nesmeš protiv njih, budu te špotali, ne budu ti dali..."?!

Piše: Ines Hrain

Objavljeno: 04.10.2015. 18:53

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:28

Foto: ilustarcija / pershuvud.files.wordpress.com

Od kad smo krenuli u vrtić suočavamo se s raznim pravilima i zabranama koje su donijeli ONI. Oni koji stoje iznad nas i kroje našu sudbinu...

Pa tako slušamo od malena poznate rečenice: budu te špotali, ne budu ti dali, imaju svoje ljude na tom radnom mjestu, ne možeš se ugurati među njih, imaju samo za svoje, oni kradeju, a nama ne daju, nesmeš protiv njih govoriti, budu ti dali otkaz, budu te zaprli… A koji su to oni protiv kojih toliko rogoborimo? Gdje žive, iz čijih su redova potekli?

Prije tridesetak godina poznavala sam dva brata, jedan je bio direktor, a jedan običan šljaker. Direktor je imao finu obitelj, zgodnu ljubavnicu i dobar auto, a šljaker je imao bijedan posao koji mu je pronašao brat, mizernu plaću i tisuću problema. Pa je svakog dana trošio u lokalnoj krčmi tu crkavicu od plaće i plakao nad svojom sudbinom.

Govorio kako su mu (oni) uništili život, kako je njima lako sjediti u njihovim foteljama i njega jadnog izrabljivati, mrzio je svojeg šefa, svoju živčanu ženu, svoje spotrtalo od bicikla i svoj bijedan iznajmljeni stančić. Nije mi u to vrijeme bilo jasno kako to da su se ONI dočepali samo jednog brata, dok su drugog velikodušno primili u svoje redove.

Ipak, na kraju sam shvatila da ovaj koji se stalno žalio, u toj istoj krčmi pije od najranije mladosti, srednju školu je napustio, o faksu nije bilo ni govora. Pa dok je njegov mlađi braco napredovao u firmi na temelju svojeg znanja i diplome, ovaj je bivao sve jadniji i sve pijaniji. U ovom slučaju, ONI ipak nisu bili krivi za njegovu sudbinu…

Danas, kad sam starija i iskusnija, počela me iskreno okupirati ta tema, poželjeh raskrinkati NJIH, saznati koji su to ipak ONI koji ne daju NAMA. Je li to skupina ljudi ili samo jedna osoba na vrhu koja donosi uredbe i zakone koji uništavaju malog običnog čovjeka? Kako radim u prosvjeti, prije par godina smo isto štrajkali i govorilo se da nam neće biti plaćeno.

Poslala sam tad upit sindikatu i zamolila ih da mi odgovore gdje se nalazi novac koji sam godinama uplaćivala u sindikat i zbog čega mi ne mogu iz svojeg fonda pokriti taj jedan dan. Neki muškarac s vrha odgovorio mi je da prestanem kokodakati. No ja sam inzistirala i dalje, raspitivala se je li deset godina mojeg plaćanja odletjelo u vjetar?

Na kraju su se to isto počeli pitati i drugi ljudi, javljati se, ispitivati gdje je naš uplaćeni novac, pa su nam odštrajkani dan ipak isplatili. Kako veli moja kolegica, sve ih treba potrpati u jedan kombi i poslati u Tunguziju, ali putne troškove dati jedino vozaču i to 0,75 kn po kilometru, kao što i mi dobivamo.

Osim što radim u školi, bavim se i pisanjem knjiga. I tu su mi svi govorili – ne možeš ti upasti među njih, oni iz Zagreba kroje stvari, mi Varaždinci nemamo šanse, samo svojima daju… Srećom, još su mi i konkretno nabrojili te do kojih nikako „ne mogu doprijeti“. A budući da ja nisam sklona praznom kokodakanju, odmah sam se obratila upravo nabrojenima, NJIMA iz Zagreba i ubrzo potpisala nekoliko ugovora i dobila nekoliko potpora.

Dok su mi ovi NAŠI iz Varaždina odgovorili da nikako nemaju novaca za mene.
Pa sam shvatila kako se boriti protiv NJIH. Jednostavno, saznati konkretno ime i prezime onoga koji je odgovoran ili zadužen za nešto. Pa se direktno izboriti za svoju stvar, ili ga pak istjerati iz njegove fotelje, zauzeti njegovu poziciju i postati – ONI.

Komentari