Slavko Pijaca zna što vrijedi

Najpostolar Varaždina: 'Kinezija' je napravila svoje, ali evo kako ćete prepoznati kvalitetnu obuću

Objavljeno: 23.02.2016. 20:00

Zadnja izmjena: 09.04.2016. 08:45

Foto: Josip Novak

Ljudi dobro kažu da “čizma glavu čuva“, ali kada danas vidim od kuda se sve obuća uvozi i kako je dio nje nekvalitetan, doslovno mi suza krene na oko, rekao nam je Slavko Pijaca, najpostolar Hrvatske koji je 1. svibnja 2015. godine otišao u zasluženu mirovinu...

Podsjećamo, ovaj varaždinski zanatlija svoju postolarsku radionicu “Nin“ otvorio je u našem gradu 21. listopada 1992. godine, nakon povratka iz Njemačke u kojoj je u gradu Offenburgu također izrađivao cipele, čizme, sandale... u obrtničkoj radionici koja je zapošljavala 12 stručnih radnika.

- Nažalost, ni Njemačka nije uspjela zadržati kvalitetu proizvodnje obuće jer je i kod njih “kinezija“ napravila svoje, potisnuvši s tržišta gotovo sve što vrijedi. No, baš kao i u Hrvatskoj, uvijek se može pronaći koliko – toliko kvalitetna industrijski proizvedena obuća – naglasio je Slavko Pijaca s kojim smo zajedno zavirili na prodajne pultove varaždinskih prodavaonica obuće.

Kvaliteta još jedino kod zanatlija

Dok je u rukama držao cipele, promatrao ih je okom vrhunskog zanatlije, a povremeno ih je čak i – pomirisao.

- Činjenica je da jedino još zanatske radionice mogu osigurati vrhunsku kvalitetu obuće koja se izrađuje po mjeri. Nema tu nikakvog 'muljanja'. Ja si to nikada nisam dozvolio kao obrtnik jer vam je najgora reklama ako pokušate mušteriji podvaliti bofl proizvod kakvim je današnje tržište preplavljeno - veli barba Slavko koji je koji je rođen 28. rujna 1947. godine u Ninu.

U svom rodnom kraju završio je osnovnu školu, a za postolara je izučio u Zagrebu.

- Kao vrijedan naučnik nakon naukovanja i završnog ispita dobio sam Nagradu Grada Zagreba za vrhunski izrađen model. Godine 1969. upoznao sam svoju buduću suprugu Biserku, koja je rodom iz Varaždina. Nakon vjenčanja, otišli smo zajedno na rad u Njemačku u kojoj smo proveli 23 godine – prisjeća se Pijaca.

Vrativši se u domovinu, osnovao je obrt koji je djelovao pod nazivom Slavko Pijaca – izrada i popravak obuće, izrada ključeva, graviranje natpisnih pločica „Nin“.

- Nazivom svoje butige u Ulici Braće Radić 27 zapravo sam trajno obilježio doba svoje najranije mladosti. Srećom, poslovni prostor je bio u mojem privatnom vlasništvu. Da sam plaćao najamninu, jedva bih spajao kraj s krajem – ističe Pijaca te dodaje kako mu nedostaje miris ljepila i kože.

Napomenuo je da ga Varaždinci i danas mogu osjetiti ako uđu u “Nin“ jer su njegovu radionicu naslijedili sinovi Daniel i Mario.

- Uspio sam obojici prenijeti svoje znanje i imanje jer danas koriste strojeve i alate koje im je ostavio otac – barba Slavek. Sinovi su mi 40-godišnjaci i najviše posla imaju s različitim popravcima cipela. Jedino mi je žao što ne izrađuju obuću po mjeri. Meni je to bio san i uspio sam ga ostvariti – kaže ovaj zanatlija u čijim su ručno izrađenim cipelama hodale tisuće zadovoljnih mušterija.

Kazao je i da sada napokon “nakon 56 godina rada mirno spava“. Rado se prisjeća 2001. godine kada je izabran za najboljeg hrvatskog postolara, prema mišljenju gledatelja emisije "Svakodnevnica“ HRT-a.

- Dobio sam 2.000 glasova više od svog protukandidata, a točka na „i“ bila je nagrada Grada Varaždina koja mi je uručena 2014. godine kao dugovječnom obrtniku – zaključio je naš sugovornik koji će u rujnu 2016. napuniti 69 godina života.  

 

Treba čitati deklaracije                                                                             
Mnogi ga, kaže, pitaju kako prepoznati kvalitetnu obuću u prodavaonicama.    - Takvima uvijek kažem neka prvo pogledaju cijenu. naime, sve što košta manje od 300 kuna, nema veze s kvalitetom. Potom dobro pogledajte na deklaraciji je li obuća izrađena od kože, a pogledajte i đon. On bi trebao biti izrađen od kože, a ne od plastike, baš kao futer i tabanice – naglasio je Pijaca.

Tragedija je ako ih ne mažu kremom
Napomenuo je da svaka kvalitetna cipela može dugo služiti vlasniku ukoliko se pravilno njeguje, čisti i maže kremom.
- Tragedija je da u prodavaonicama ima sve više obuće na koju se uopće ne stavlja krema. zato su stigla teška vremena za postolare i mladi bježe od ove struke. Svi bi samo prodavali obuću i dugoročno, u ovoj branši “nema kruha“ – smatra Pijaca koji svoje umirovljeničke dane provodi čuvajući unuku.     

Komentari