Sanjin Sudec propješačio dvije tisuće kilometara do Poljske i natrag

– Putovati pješke počeo sam prije četiri godine. Tada sam bio na godišnjem, međutim ubrzo sam se zasitio stalno istih svakodnevnih situacija i odlučio nešto poduzeti. S obzirom na to da je pješačenje najjeftiniji način putovanja, prvo sam krenuo u obilazak svih dvoraca u našem kraju. Kasnije sam stopirao u Istru tjedan dana, onda u Dubrovnik, a prošle sam godine pješačio u Istanbul – govori 25-godišnji Sanjin Sudec iz Varaždina.

Njegova putovanja nisu turistička. Ne zanimaju ga slavni gradovi i poznate građevine, već želi vidjeti manje poznate gradove, mjesta, sela te upoznati lokalne ljude, živjeti s njima, vidjeti kakav je njihov stvarni život.

– Svašta se događa u tih više tisuća prijeđenih kilometara, no ono što me i dalje tjera na takve pothvate jest dobrota nepoznatih ljudi. Razbiju se sve predrasude koje si sami stvaramo prema drugim narodima, jer ljudi su jako ljubazni, gostoljubivi, gledaju me u čudu i pitaju se što radim tamo, ali uvijek su spremni pomoći ako negdje zapnem – govori Sanjin objašnjavajući kako mu se takav način putovanja jednostavno zavukao pod kožu.

Pješačenje u Poljsku trajalo je točno šezdeset dana. Hranio se uz cestu, s onime što ljudi prodaju. Sa sobom nosi minimalno odjeće, fotoaparat, laptop i šator.

– Danju pješačim, a noću spavam najčešće u svom šatoru na nekom polju ili u šumi. Uzimam što manje stvari, tako da si maksimalno olakšam torbu – objašnjava. Putovanje mu je u krvi, ne drži ga mjesto, a fasciniran je japanskom kulturom te bi u skorašnjoj budućnosti mogao krenuti i prema toj zemlji.

– Trenutno je plan da se zaposlim i zaradim neki novac koji ću potrošiti na iduće putovanje. Želim kupiti bicikl i krenuti prema Japanu. Fasciniran sam japanskom kulturom i to bi bio šećer na kraju. Planiram da bi to putovanje moglo trajati otprilike dvije godine. Ako to uspijem ostvariti, bilo bi mi to vjerojatno zadnje putovanje izvedeno na takav način – zaključio je Sanjin.