Županijska komora Varaždin nedavno je dobila novog predsjednika - Dragutina Gložinića, inženjera strojarstva koji je preko 30 godina radio u industriji, uglavnom u rodnom Ludbregu, ali i u Varaždinu.

Na naše je traženje za naš medij i čitatelje izdvojio vremena kako bismo ga pobliže upoznali, jer radi se o čovjeku koji je stekao bogato iskustvo rada i sudjelovao u brojnim industrijskim projektima. I dok je na presici uglavnom bio sakriven iza papira na temelju kojih je govorio, u osobnom je kontaktu puno neposredniji i razgovorljiviji.

'Evo što prvo gledam kad otvorim čokoladu...'

Dragutin Gložinić je rođen 1958. godine u Ludbregu od oca koji se bavio mehanikom pa je za mehaniku uspio zagrijati sva tri svoja sina - koji su danas inženjeri što strojarstva što elektrotehnike. Djetinjstvo je proveo u Sigetcu Ludbreškom, završio osnovnu školu u Ludbregu, a potom Prvu gimnaziju Varaždin za koju i danas ima samo riječi hvale.

- To mi je bila vrhunska škola, koja me i opredijelila za ovo što sam postao. - napominje Gložinić. Sljedeća postaja bio je Fakultet strojarstva i brodogradnje, da bi onda počeo raditi u Opremi Ludbreg i ostao tamo 30 godina. Tamo se bavi prije svega razvijanjem tehnologije - upravo onim što bi želio vidjeti i u gospodarstvu naše županije. Radio je strojeve za brojne naše tvrtke - između ostalog i silose za Podravku. Ipak, ono što će ostati kao njegovo najveće djelo jest stroj za jedan slatki proizvod.

- Projektirao sam stroj za izradu bajadera. Prije su se one radile ručno, pa su me iz Kraša zamolili da smislim neki stroj - jer je potražnja već bila ogromna. To je stroj dugačak nekih 40 metara. - objašnjava nam. Surađivao je s našim tvornicama slatkiša, pa i danas odmah kad otvori čokoladu gleda jednu stvar koja mu odmah kaže kako je napravljena.

- Čim otvorim čokoladu pogledam onu glatku stranu - mora biti kao zrcalo. Ako nije, znači da nije dobar stroj koji ju je pravio. - iznosi nam jednu tajnu svog zanata.

'Već tad je bilo komešanja oko Agrokora'

Nakon 25 godina rada u Opremi odlučio je prijeći u Coning Ecogradnju, gdje se bavio prečistačima za vodu - jednom prilično kompliciranom tehnologijom, ali ključnom za ekološku sigurnost građana.

- Znate, kad dođe kamion Varkoma pun fekalija - to je pravi šok za prečistač. Potrebno je dosta procesa koji onda od toga naprave inertni mulj - kojega se onda pokupi i koristi ga se za gnojidbu. - približava nam svoj rad. U Coningu je ostao oko godinu i pol dana, a kad je osjetio da priča s tom tvrtkom neće dobro završiti vratio se u Opremu Ludbreg.

- Tamo smo uspjeli da namjesto gubitka od 1 milijuna imamo dobit od pola milijuna. Ali već tada su počela komešanja s Agrokorom - pa nam, primjerice, Zvečevo nije moglo platiti za naš proizvod. Dogovorio sam s poslodavcem otkaz i već za tjedan dana našao sam novi posao - u Srednjoj školi Ludbreg, u kojoj sam predavao teorijske predmete.

'Što će to učenicima?'

I tamo se ubrzo izbliza upoznao s čarima našeg sustava školovanja za obrtnike. 

- Recimo, oni su u programu imali za naučiti Steinerov zakon - dosta komplicirana teorija koju sam ja u cijelom svom radu samo dvaput koristio. Što će to tokarima i ostalim obrtnicima koje mi tamo školujemo? - čudio se nad gradivom i počeo pripremati učenike za ono što ih čeka u stvarnom radu.

Upravo na tom mjestu ga je zatekla nova funkcija predsjednika Županijske komore za koju se javio jer je smatrao da ispunjava potrebne uvjete. Ipak je prije svog odlaska iz Srednje škole Ludbreg detaljno osmislio mehanički laboratorij, koji bi trebao budućim obrtnicima biti mjesto gdje će oni naučiti ključne stvari za svoje zanimanje. Ne čudi stoga kako je jedan od glavnih ciljeva Komore razrada i primjena sustava dualnog obrazovanja - kakvog provode u Njemačkoj i Austriji.

'Kažem sinovima da ne idu u Njemačku'

Jedna od stvari o kojoj je govorio i na današnjoj presici bio je odlazak naših mladih u inozemstvo. Gložinić se s njemačkim sustavom rada upoznao još pri kraju studija.

- Tamo sam radio u jednoj klaonici i kad im se pokvario neki stroj, ja sam ga popravio. Onda su me doveli šefu i rekli 'Ovaj momak je upravo popravio kvar' tako da su mi dali radno mjesto na održavanju strojeva. To je ono što me oduševljava u Njemačkoj - taj sustav napredovanja, najvažnije da pokažete kako znate raditi. - iznosi nam svoje iskustvo.

Ljubav prema strojarstvu je prenio i sinovima - stariji je već inženjer, mlađi završava strojarstvo. Iako im hvali njemački sustav rada, ipak im ne savjetuje da odu.

- Ovdje inženjeri obično zarade oko 10 tisuća kuna, što je puno manje nego u Njemačkoj. Ali ja im savjetujem da ostanu ukoliko mogu nekako srediti život - jer će za par godina inženjeri u našem kraju imati veće plaće, poslodavcima su sve potrebniji sposobni inženjeri. - iznosi nam vlastiti stav, izražavajući nadu kako će se u našem kraju uskoro poboljšavati i tehnologija proizvodnje, što će značiti i veći rast BDP-a, pa postupno i veće plaće.

- Jedan dio problema je sistemski i to rješava vlada. Ipak, i poslodavci moraju naći neki dobar balans po pitanju plaća kako bi imali i profit, ali i ljude - jer bez ljudi nema proizvodnje. - iznosi jedan od svojih glavnih ciljeva. Ovih dana planira susrete s vodećim ljudima našega kraja i nada se kako će svi zajedno raditi na ciljevima koji bi pomogli našem gospodarstvu pa tako i svim našim stanovnicima.

 

Komentari

30.06.2017. 14:10h Zadnja izmjena: 30.06.2017. 14:16

Foto: Luka Šalamun