Čačićevih 800 dana, a što sad?

Radimir Čačić ovaj put nije ušao u Hrvatski sabor. Je li to kraj jedne četvrt stoljeća duge političke karijere ili će se sljedeće godine u svibnju ipak odvažiti na još jednu (posljednju?) političku bitku, onu za mjesto župana Varaždinske županije te se na taj način po prvi put izravno sučeliti s nekadašnjim bliskim suradnikom pa i prijateljem Predragom Štromarom koji, sudeći prema preferencijalnim glasovima koje su obojica prikupili, uživa gotovo dvostruko veću potporu.

Osim kratke izjave za televiziju u kojoj je rekao kako nije „baš sretan“ te se pohvalio jednim osvojenim mandatom reformista u VI. izbornoj jedinici, Čačić se o izbornom porazu svoje stranke u III. izbornoj jedinici još nije oglasio. Epilog je pak to 800 dana dugog dokazivanja – pokazivanja političkih mišića između Čačića i HNS-a; političke borbe u kojoj je netko morao biti poražen; koja čak nije ni kulminirala nego se upravo – otegnula ovim izvanrednim parlamentarnim izborima.

Lokalna melodrama

A na taj način, ova dramatična; na trenutke i melodramatična lokalna politička fabula imala je, kako se čini, previše vremena, pa nije završila u najboljem trenutku da glasači pričekaju novu epizodu, nego su (još jedni) izbori pokazali da je televizor ugašen najzdanje nekoliko dana uoči izbora, dakle već na pola međusobnih prozivki za "laži" oko učenikog prijevoza i "lopovluk". 800 dana ranije, polovicom lipnja 2014. godine, stvari su izgledale bitno drugačije.

Tri dosadnjikave godine dana nakon ostavke Ivana Čehoka, presječene tek Habuševim „izletom“ odmah u prvim danima mandata 2011. i HNS-ovim trijumfom na lokalnim izborima 2013., prekinula je vijest o Čačićevom isključenju iz HNS-a, kojoj je prethodilo očijukanje s Milanom Bandićem koje je potrajalo sve do danas i, kao što je za vidjeti, neslavno završilo. Kako bilo, show je počeo Čačićevim povratkom iz istarske Valture.

Lokalna strepnja

Mnogi će danas odmahnuti rukom, ali ipak treba priznati da je dobar dio HNS-a, a naročito vrhuška koja mu je dugovala puno, tada strepila od njegova povratka na slobodu. Napokon je stigao; izašao iz bijelog džipa, preplanuo i valjda s polovicom današnje težine; stao pred vojsku novinara, kratko se zadržao, a govorio još kraće. No rekao je da će ga u medijima uskoro biti i previše. Tako i bi.

Lokalna javnost neko vrijeme se uistinu zabavljala, a politički protivnici naslađivali HNS-ovim prljavim vešom koji je letio na sve strane. Čačić je najavio egzodus HNS-ovaca; udrugu čiju je infrastrukturu godinu dana neumorno gradila Natalija Martinčević konvertirao u stranku, no kako je vrijeme prolazilo postajalo je sve jasnije da su Natalija Martinčević, Sandra Herman  i Darko Hrenić (koji je platio najveći danak) jedina zvučna imena koja će napustiti HNS.

Lokalna estradizacija

Međutim, Čačić je bio uvjeren da ostale drže još samo funkcije i plaće u lokalnoj samoupravi te nastavio obilaziti grad za gradom, općinu za općinom – ex nihilo; ni iz čega, u svojim godinama, ispočetka. Imponiralo mu je, kao što bi to i svakom političaru, da ga „pristaše“ dočekuju gotovo kao estradnu zvijedu (Sheraton, Trakošćan); da ga, barem lokalno, prati vojska novinara, ali – slava je kao riba, za po' sata već si gladan. Nije potrajalo.

Nakon izbora za Vijeća mjesnih odbora u Varaždinu, na kojima je HNS ostvario katastrofalan rezultat (možda ponajviše zbog Habuševa rejtinga); a reformisti za jednu novoosnovanu stranku – ipak odličan rezultat; još se činilo da je sve moguće, a onda su uslijedili parlamentarni izbori u studenom prošle godine, a Čačić je od nekoliko očekivanih mandata ostvario samo jedan, onaj svoj. Sunovrat njegova lica od TV ekrana koji je pokazivao za reformiste beznadnu izlaznu anketu, govorio je sve.

Lokalno pitanje

Manevrirao je vješto i tim jednim osvojenim mandatom; kako samo on to umije i zna, a vjerojatno se i sam pribojavao pada vlade i ponovnog iskušenja kojega za njegovu nespremnu stranku mogu donijeti izvanredni izbori. Bliski poznanici nekoliko dana uoči izbora na njemu su vidjeli nervozu te je navodno rekao da od Bandića nije dobio „sinergiju kakvu je očeivao“. Kako bilo, sazvez nekadašnjih (velikih) političkih protivnika neslavno je završio. I za jednoga i za drugoga.

Jedan od razloga za spomenuto zasigurno je zasićenje birača starim političkim licima, a jedan od argumenata koji idu u prilog toj tezi zasigurno je uvjerljiv uspjeh Andreja Plenkovića kao novog lica (lica koje je dosad „skrivao“ Bruxselles). No, „narod“ (kako bi rekao Milanović), na lokalnim izborima razmišlja drugačije. Ima li Čačić snage i motiva upustiti se i u ovu bitku, pokazat će vrijeme.  U nekoliko navrata kao motiv za bavljenje politikom naveo je „želudac osjetljiv na glupost“. U Varaždinu je njegov želudac vjerojatno još osjetljiviji, no unatoč svom političkom iskustvu koje ima, lokalni izbori 2017. mogli bi mu biti politički rizik karijere (života)...