tradicija seže do pradavne 1908.

Pioniri turizma na Sjeveru: Brend Jakopić stvarale su tri generacije

Piše: Ivan Njegovec

Objavljeno: 21.08.2016. 19:49

Zadnja izmjena: 22.08.2016. 07:43

Foto: Mario Knor

Izvor: 30 dana

Tradicija stvaranja vina je duboko ukorijenjena na obiteljskom imanju Jakopić iz Železne gore u međimurskom nadaleko i naširoko poznatom vinogradarskom štrigovskom kraju. Započeo je pradjed Filip pradavne 1908. godine, nastavio djed Martin, a danas u trećoj generaciji afirmirao je do zavidne razine unuk Branko, jedan od najpoznatijih međimurskih vinogradara i nositelja međimurskog kontinentalnog turizma, čiji je restoran Terbotz nezaobilazna štrigovska turistička destinacija.

Ovu nekadašnju grofovsku kuriju kupio je 2002. godine i preuredio u atraktivno ugostiteljsko zdanje na vrhu prekrasnog pejsaža tog dijela Železne gore kojim se, dokle oko seže, rasprostiru vinogradi obitelji Jakopić na 13,5 hektara s čak 80 tisuća trsova sauvignona, rajnskog rizlinga, silvanca zelenog, muškata žutog, graševine i autohtonog međimurskog pušipela, te najnovije zasađeni nasadi crnih sorti. Impozantno je to vinogradarsko kraljevstvo obitelji Jakopić stvarano tijekom dugog razdoblja.

Vina zaštićena već četiri desetljeća

Ozbiljnije bavljenje vinogradarstvom započeli su početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.

– Prvi vinograd s 3.180 trsova šipona i graševine postavili smo na žicu 1972. godine, potaknuti dojmovima iz posjeta austrijskim vinogradarima pri čemu nam je omogućeno i razgledavanje nekadašnje bečke carske vinarije u kojoj još i danas postoji dokumenat o isporukama vina i grožđa iz Međimurja carskom dvoru. Tada mi je postalo jasno koliko vrijedi i kolike mogućnosti pruža naš kraj za uzgoj vinograda – kaže Martin Jakopić koji otada zdušno prionuo vinogradarstvu i to vrlo uspješno.

Međimurski su vinogradari prvi u Hrvatskoj uspjeli dobiti oznaku zaštite geografskog porijekla za svoja vina, a jedan od inicijatora bio je Martin. – Godinama sam bio predsjednik mjesne zajednice i zboru građana podnijeli smo zahtjev za dobivanje geografskog porijekla, a podržala nas je i mjesna zajednica Štrigova. Postupak je trajao četiri godine i 1974. smo dobili oznaku geografskog porijekla, prvi među hrvatskim privatnim vinogradarima. Do tada su tu oznaku imali samo Kutjevački vinogradi. Moram reći da nam je u tome pomomogao naš Međimurec, saborski zastupnik Bolta Jalšovec – prisjetio se Martin tih značajnih događaja.

Međimurska turistička priča

Na tako stvorenim temeljima vinogradarstvo obitelji Jakopić nastavio je, proširivao i nadograđivao turističkom djelatnošću sin Branimir.

– Uz šest postojećih bijelih sorata, zasadili smo nove vinograde s crnim sortama cabernet souvignona, širaka i merlota jer se posljednjih godina na kontinentalnom tržištu sve više traže crna vina. Primjerice, od deset prodanih butelja četiri su crna, roze vina i šampanjska. Vinogradari i vinari Gornjeg Međimurja imaju doista zavidnu ponudu kvalitenih vina, mnogi od njih imaju kušaonice u kojima se degustira vinska i gastronomska ponuda, a obitelj Jakopić je odskočila u turističkoj ponudi čuvenim restoranom Terbotz u atraktivnom zdanju nekadašnje grofovske kurije.

– Zadnji vlasnik ove kurije koju smo kupili na raspisanom natječaju bila je istoimena mađarska plemička obitelj, a u njezinom sklopu napravili smo kušaonicu s prezentacijama i degustacijama, te ponudom vina i ostalih međimurskih vinara. U restoranskoj ponudi prevladava međimurski štih kako u vinarstvu tako i u gastronomiji, ovdje posjetitelji doživljavaju priču o iskonskom Međimurju kroz čašu i tanjur - pojašnjava Branko.

A da su gosti prepoznali atraktivnu međimursku priču dokaz je i turistička nagrada „Eden“ Gornjem Međimurju, u kojem se nalaze i obližnje toplice Sveti Martin, iz kojeg mnogi posjetitelji navraćaju i do restorana Terbotz. Kako kaže Branimir dolaze turisti iz svih krajeva od Dubrovnika do Iloka, a u posljednje vrijeme sve je više Austrijanaca, Njemaca, Slovenaca, pa i Engleza.

Priča ide dalje

U vinogradarstvu, vinarstvu i turističkoj djelatnosti obitelji Jakopić u kojoj osim članova obitelji radi 15 stalno zaposlenih, nema slobodne sezone, ni slobodnog dana kada se ne radi kao primjerice na moru gdje se nakon završetka sezone uglavnom – zbrajaju rezultati.

– Nikad unaprijed ne možemo rezervirati odlazak na more jer nikad ne znaš što će se desiti, kakve će vremenske neprilike zahvatiti vinograde. Samo jednom smo unaprijed rezervirali odmor na moru i nije baš uspjelo. Udarila je tuča i morali smo sanirati štetu – kaže Branko u nadi da će ove godine nebo biti milostivo te da bi mogli bar na tjedan dana skoknuti na more. Vina obitelji Jakopić osvojila su brojna odličja, a na pitanje koje mu je najdraže reći će:

- Ako imate šestoro djece, kako možete reći koje vam je najdraže? Kako dolazi koja sorta, tako se oko nje više trudimo, angažiramo, njegujemo... Samo slučajno se već prve godine može napraviti dobro vino, treba se dakle kontinuirano baviti svakom sortom i dobro je poznavati jer svake su godine drugačije prilike i da živite sto godina dvije potpuno iste godine se nikad neće ponoviti. Svako je vino svijet za sebe, a uvijek se najviše trudimo oko najmlađeg, baš kao kod djece. Branimir Jakopić i supruga mu Nada imaju tri sina Filipa koji je magistrirao turizam i ugostiteljstvo te Martina i Vinka. Vinogradarska tradicija obitelji Jakopić nije u pitanju, a priča o vinogradarskoj obitelji Jakopić još nije do kraja ispričana.

Članak je preuzet iz našeg visokotiražnog besplatnog mjesečnika 30 dana, broj 22, 29. srpnja 2016. godine.

Komentari