Ivan i Barbara Novosel ostavili su svoj dom u Selniku pokraj Ludbrega i trenutno žive u Njemačkoj nešto više od godinu dana. Ivan je diplomirani teolog, a Barbara diplomirani ekonomist. Nakon svih silnih životnih prepreka, kao i ostali, bili su prisiljeni otići iz Hrvatske. Ovo je njihova priča...

Trenutačno živite u Njemačkoj. Kada ste odselili u Njemačku i što je bio glavni razlog odlaska?

- Odselili smo sredinom svibnja 2016. godine. Razloga je bilo više i oni su se nakupljali godinama. Sjećam se da sam prvi put poželio odseliti 2007., nakon smrti majke. Budući da sam tada još studirao, a znam koliko se majka žrtvovala da završim sudij, ipak sam tada odlučio ostati i završiti studij. Kasnije sam upoznao suprugu Barbaru koja je studirala u Opatiji, pa smo odlučili „sviti gnijezdo“ u mom rodnom kraju, Selniku kraj Ludbrega. No, kap je prelila čašu kada je supruga, inače diplomirani ekonomist, dobila ponudu sa Zavoda za zapošljavanje za posao „tarot majstora“. Tad smo počeli pakirati kofere. - priča nam Ivan.

Je li vam teško pao odlazak i napuštanje rodnog kraja?

- Ni jedan odlazak nije lak, pa tako ni odlazak iz kraja u kojem si proveo djetinjstvo i kojeg voliš. No, mi nismo otišli (u medijima često čujemo da „mladi odlaze iz Hrvatske“), mi smo protjerani, i to je ispravan glagol. Pa tko bi otišao iz rodnog zavičaja i preljepe zemlje poput Hrvatske da se nisu umješale „više sile“, sva sila birokracije, politike, itd. - kaže Ivan. 

Jeste li se priviknuli na život u Njemačkoj?

- Svaki početak je težak i period prilagodbe nije lak, tu nema zavaravanja. Budući da se oboje služimo njemačkim jezikom, zbog toga je lakše. Nažalost, imali smo prilike detaljno se upoznati i sa zdravstvenim sustavom koji je naprosto neusporediv sa hrvatskim, budući da je Barbarina majka u rujnu 2016. došla kod nas u posjetu i ubrzo nakon teških bolova hitno hospitalizirana. Od tada je u bolnici provela 6 mjeseci gdje je i preminula, ali smo zahvalni što je umrla kao čovjek, sretna što smo našli novi život u Njemačkoj. - priča nam Ivan teška srca.

Što ste radili u Hrvatskoj, a što sada radite u Njemačkoj?

- Barbara u Hrvatskoj nije uspjela dobiti posao u struci već samo posao pomoćnika u nastavi, dok sam ja bio vjeroučitelj, i nastavnik etike i kulture. Honorarno smo radili i kao financijski savjetnici, a ja i kao grafički dizajner. Kad smo se odlučili za Njemačku, bili smo spremni raditi bilo što, od pomoćnih poslova na građevini pa na dalje. No, pružila se prilika da zajedno radimo na turističkom brodu za šankom što smo i prihvatili. Već nakon mjesec dana oboje smo dobili ponude za bolje poslove gdje radimo i danas.

 Kada bi uspoređivali život u Hrvatskoj i u Njemačkoj, što bi istaknuli kao najveću razliku?

- Birokracija. Mi smo odmah prvi dan došli na općinu prijaviti prebivalište. Osim što te služenici dočekaju sa smješkom i pomognu ti što god trebaš, to se rješava u nekoliko minuta, na jednom šalteru, i bez biljega. Njemačka organiziranost je svima već poznata, tako da nema da će plaća kasniti više od autobusa u međugradskom prijevozu, a to je maksimalno 2 minute, nema da će te na razgovoru za posao pitati u kojoj si stranci ili tražiti nevidljive reference, nema mutnih donacija ili ovrha kao u Hrvatskoj. No, istovremeno, sve se plaća, od stanarine koje su odletjele u nebo posljednjih mjeseci, do bilo koje druge usluge. Ali za razliku od Hrvatske, ako usluga nije izvršena, dobiješ povrat novaca. - prepričava Ivan.

 Planirate li se vratiti?

- Naravno da planiramo, ali kad se za to stvore preduvjeti. Kada se razum pomiri sa logikom. Ne smije se dogoditi da jedan otac sinu ne dođe na sprovod majke, a drugi kćeri pošalje brzojav sućuti. Planiramo se vratiti, a planiramo i obitelj. No, koje državljanstvo ćemo dati djeci, i gdje će ona živjeti? To ne odlučujemo mi, naše srce zna odgovor. Odlučuju političari. Pa, što Bog da i sreća junačka. - poručio je Ivan.

 

Komentari

23.07.2017. 20:30h Zadnja izmjena: 23.07.2017. 20:30