Prijatelj najuspješnijeg hrvatskog bjegunca: “Na dan ubojstva Stolnika s pokojnim Mesekom jeo sam ribice“

U prisutnosti rodbine, te malobrojnih prijatelja i znanaca u subotu su ispred Gradske mrtvačnice na posljednje počivalište na varaždinskom groblju ispraćeni posmrtni ostaci preminulog Vladka Meseka, najpoznatijeg lepoglavskog kažnjenika i hrvatskog bjegunca bez premca...

Među okupljenima na pokopu koji su imali priliku reći posljednje zbogom čovjeku s kojim su neko vrijeme bili prijatelji, bio je Zlatko Seidl koji za Vladka Meseka kaže da je bio pravi gradski fakin.

- Pamtim ga kao vrsnog boksača koji je kao 20-godišnjak u muha kategoriji dominirao u ringu. Imao je jedva 60 kilograma, a premlatio je bez problema boksače srednje kategorije. Puce su ga doslovno obožavale i mnoge su Varaždinke završile s njim u “ljubavnom gnijezdu“. Bio je izuzetno snalažljiv fakin i zafrkant, a nakon što se krajem 80-tih godina vratio iz inozemstva, dosta je kockao. Njegove brojne avanture, bijeg pred francuskom policijom i skok iz jurećeg vlaka osigurale su mu “besmrtnost“ – prisjeća se Seidl.

“Pelješio je naivne babe“

U nekoliko navrata naš sugovornik je Meseku posudio novce koje je ovaj potrošio za kockarskim stolom u hotelu Turist.

- Sreća mu nije bila sklona, novac je trošio kao potrošno dobro i nisam mu zamjerio zbog duga. Bili smo dobri prijatelji i znam da se rastao od supruge. Imao je dva sina, sestru i mlađeg brata umjetnika koji sada živi u Švicarskoj ili Francuskoj. Prava je šteta da se umjesto sportske karijere posvetio kriminalu. No, on nije bio tip ubojice, njegove žrtve bile su uglavnom naivne “babe“ koje je lako pelješio. Pričao mi je o tim svojim rabotama prije nego je zaglavio u Lepoglavi – rekao je Seidl.

Dodao je kako ga je iznenadila vijest o Mesekovom suučesništvu pri ubojstvu slikara Slavka Stolnika.

- Uvjeren sam da on to nije napravio već je za umorstvo odgovoran Renato Vidaček. Također, nikada mi nije bilo jasno zašto bi on nakon dugogodišnjeg boravka u Grčkoj 2000. godine riskirao odlazak u Makedoniju i izručenje hrvatskom pravosuđu. Osuđen je za ubojstvo i vratio se Kaznionicu u Lepoglavi iz koje je još u bivšoj Jugoslaviji spektakularno pobjegao – naglasio je Seidl.   

Na njega se nadovezao Bogomir Piberčnik čije poznanstvo s pokojnim Vladkom Mesekom datira iz 70-tih godina prošlog stoljeća.

“Ubojstvo mu je namjestio bivši udbaš“

- Bio je duša od čovjeka, radio je malariju i teško je dolazio do novaca za život. Vladko nije Stolnika “maznul“, njemu je to ubojstvo namjestio jedan bivši udbaš. Te kobne subote, 16. svibnja 1991. godine družio sam se s Mesekom u gradskom restoranu u Dućanskoj ulici. Jeli smo ribice, ja sam popio pivu, a on decilitar crnoga vina. Nikada on nikoga nije prvi napadao, ali je sada, nažalost, za njega kasno – rekao je Piberčnik.

Napomenuo je i da Vladko Mesek nije bio sklon alkoholu, već “sportaš i veliki ljubavnik“.

- Bio je pravi “magnet za žene“ i popis onih s kojima je ljubovao je poduži. No, niti jedna od njih mu nije došla na sahranu – zaključio je Piberčnik.