Novomarofski Trgonom poslovno slavan u lokalnim razmjerima bio je punih 16 godina. Od osnivanja 1997. pa do 2013. bio je perjanica lokalnoga gospodarstva. No, u želji da se dokažu kako mogu i puno više od postignutog, njegovi osnivači, uz blagoslov i potporu  menadžmenta,  ulaze i u proizvodni sektor. Rekli su, a i zašto im ne vjerovati, u interesu razvoja lokalnoga gospodarstva. Krenuli su tako putem, istina u znatno manjim razmjerima, velikoga brata Agrokora koji je s akvizicijama počeo već 1992. pa je u njegovom poslovnom sustavu do sloma bilo 60 tvrtki. Trgonom se zaustavio na šest povezanih društava. Problemom su se pokazali Lipa, preuzeta kroz udjele 2004. i Bor kupljen 2007. godine. Upravo te dvije akvizicije skupo su ga stajale, pa je i sam postao problem. Tako je 2013., prvi put od osnivanja završio s gubitkom, a potom i u blokadi zbog dospjelih mjenica i dugovanja. Deblokirati račun postalo je skoro nemoguće.

Da bi izbjegao pad u stečajni ponor, što se lako moglo i dogoditi, Trgonom je prije tri godine, podnio zahtjev za pokretanje predstečajnog postupka i ustrajao u toj proceduri koja je za njega povoljno okončana. Sve je trajalo od 3. ožujka 2014., kada je predan zahtjev, do sklopljene nagodbe s vjerovnicima 16. srpnja 2015. na Trgovačkom sudu u Varaždinu. Oteglo se više od godinu dana što je tada bilo moguće. Danas više nije, jer novim Stečajnim zakonom u koji su ugrađene i predstečajne nagodbe sve bi se moralo obaviti kroz 120 dana. Od ukupno 609 vjerovnika nagodbu je prihvatilo njih 81,02 posto, što je iznad zakonskog minimuma od 75 posto. U postupku predstečajne nagodbe utvrđene tražbine iznosile su 114,6 milijuna kuna. Da ispuni  obveze Trgonom će na velikoj muci biti najmanje do 2023. godine.

Veliki problem maloga grada

Uzroci poslovnoga kolapsa Trgonoma bili su prezaduženost, nekontrolirana investicijska ekspanzija, s lakoćom potpisane mjenice i davana jamstva povezanim tvrtkama, pad poslovnih prihoda i na koncu nelikvidnost, nagomilani gubici i insolventnost. Baš kao i kod ove godine u potpunosti posrnulog Agrokora, samo što su tu u pitanju ogromna dugovanja od oko 45 milijardi kuna. Trgonomov dug prijavljen u predstečajnoj nagodbi bio je je 0,3 posto od toga iznosa. Međutim, princip poslovnoga sloma tih dviju po branši srodnih kompanija je isti – širenje poslovnih carstava, velikog i malog, na bazi kredita i drugih vanjskih izvora financiranja, a bez dovoljno pokrića. Sve ostalo su nijanse. Za vjerovati je da se tako radilo s ciljem općeg napretka, a ne samo vlastitog interesa, no kad krene po zlu, to postaje nevažno, a ostaje samo veliki problem.

Zlatko Meštrić kao novi vlasnik Lipe i Bora krenuo je s ulaganjima u obnovu i modernizaciju proizvodnje u tim tvrtkama, započevši i proces financijske konsolidacije, ali sve to kroz kredite. Napretka nije bilo, a na koncu je i gospodarska kriza potresla cijeli taj sektor, pa i ove dvije slabašne tvrtke. Kumovao je tome, sasvim sigurno, i nedovoljno inovativan menadžment koji nije pronalazio rješenja, a dugovi su se gomilali, dok obje nisu krahirale, te u ponor puvukle i Trgonom kao većinskoga vlasnika.  Kao što je prezaduženi Agrokor sa svojim povezanim tvrtkama danas veliki problem cijele države, tako je i prezaduženi Trgonom iz Novog Marofa sa svojim povezanim tvrtkama ne tako davno postao veliki problem tog malog grada, ali i krhkog županijskog gospodarstva.

Meštrić: 'Dobavljači nas ucjenjuju'

Jedan veći krivi potez pod predstečajnom nagodbom može značiti i nestanak s poslovne scene. Zauvijek. Srećom, Trgonom je zasada stabilno, pa će valjda tako i ostati. Možda i postane pozitivan primjer uspješno provedene predstečajne nagodbe, što je u hrvatskoj poslovnoj i zakonodavnoj praksi, nažalost, rijedak slučaj. Nagodivši se prije dvije godine s vjerovnicima,  vlasnik i  čelni čovjek novomarofskog Trgonoma Zlatko Meštić za eVaraždin je izjavio da je zadovoljan što je do nagodbe došlo te da je uvjeren kako će ubuduće ova tvrtka redovito podmirivati svoje obveze prema vjerovnicima koji su im iskazali puno povjerenje. Na pitanje je li i danas isto gleda na taj problem odgovorio je:

- Predstečajna nagodba je bila rješenje za moju tvrtku. Ali, nagodba drži dok se svi pridržavaju  odredbi, a problem nastaje kad se iskače iz okvira. Spasila nas je od stečaja, ali nam se događa da nas neki dobavljači,  pogotovo veći i bitni, ucjenjuju  isporukom robe i  rokovima plaćanje, tražeći da to bude svega nekoliko dana. A to je nemoguće. Plaćamo između 30 i 43 dana i,  pridržavajući se nagodbe, uredno podmirujemo sve obveze, ali nas takve ucjene dovode u nemoguću situaciju. Ne smiju se skraćivati rokovi plaćanja u  stanju postupku provedbe predstečajne nagodbe, jer to utječe na normalizaciju poslovanja dužnika, a mi smo krenuli tim putom – kaže Zlatko Meštrić, kojega smo zamolili da se retrospektivno okrene i na prošlost akvizicija koja ga je skupo stajala. Meštrić to priznaje.

Dvije godine bez gubitaka

- Puno smo izgubili, no okrenuli smo se ponovno trgovini kao našoj glavnoj branši i razvoju tvrtke. Vjerujem da ćemo uspjeti, a i našim dobavljačima bi to trebalo nešto značiti jer oni prodaju svoju robu, a ona ima kupce. Interes nam je zajednički, ili bi trebao biti.  Još neko vrijeme bit će nam teško, mislim do 2019. do kada ćemo, prema nagodbi, isplatiti dugovanja prema vjerovnicima – dobavljačima, a do 2023. i prema bankama kojima sada uredno plaćamo kamate. Dobro se držimo i ako će se svi pridržavati nagodbe, svi ćemo se i izvući iz problema. Uostalom, i cilj predstečajne nagodbe je propulzivnost – povući naprijed – zaključuje Meštrić.

Trgonom se u međuvremenu oporavlja uz sve već spomenute boljke, a oporavak će trajati, kako rekosmo, još šest godina - do 2023. Ako je suditi po poslovnim rezultatima iz financijskih izvješća, trude se i dvije godine rade bez gubitaka. Trend njihovog poslovanja analitičari ocjenjuju stabilnim, bonitet graničnim, a indeks plaćanja dobrim. Iz minusa i dugova, dostižu polako prihvatljivu likvidnost i solventnost, ali pod povećalom su vjerovnika i javnosti. Predstečajne nagodbe općenito su već godinama aktualna tema. Stručna javnost je oko njihove učinkovitosti podijeljena. Ima onih koji ističu da čak i u slučaju kad predstečajni postupak uspješno završi, rješenje i nije bilo u nagodbi, nego ulasku svježeg kapitala. Istina, gdje je manje vjerovnika, lakše se nagoditi, no uglavnom, kažu stručnjaci, instrument predstečajne nagodbe nije jamstvo da će u nastavku poslovanja tvrtka koja je kroz nju prošla biti i uspješna, jer obično izostaje, ističu, cjelovito i pravo restrukturiranje.

Lipi danas dobro ide

Lipa i Bor pokušali su izlaz iz duga pronaći u predstečajnoj nagodbi, ali u konačnici je to bilo bezuspješno. U međuvremenu, Bor je 15. listopada 2014. završio u stečaju, s dugom od oko 110 milijuna kuna i prekidom proizvodnje, a Lipa se još neko vrijeme borila s dugovima i nagomila ih na više od 30 milijuna kuna, da bi srećom prije dvije godine pronašla novog vlasnika. Kupio ju je koncem 2015. Miljenko Ratković, vlasnik Stolarije i pilane Ratković iz Varaždinskih Toplica za četiri milijuna kuna, otkupom 26% udjela Hrvatskih šuma, dok je preostalih 74% udjela od drugih vlasnika preuzeo za jednu kunu, ali uz preuzimanje svih prava i obveza te tvrtke, kao i jamstava koja su dotadašnji vlasnici imali prema Lipi, s tim  da je ta jamstva prihvatila i poslovna banka – vjerovnik. Lipi danas dobro ide.

U Boru možda nikne proizvodnja

Starog Bora također više nema. Nestao je u stečaju i ostavio dugove. No, možda uskoro u njegovoj tvornici krene neka nova poslovna aktivnost. Prije nešto više od mjesec dana tu tvornicu na dražbi za devet milijuna kuna također je kupio Miljenko Ratković. Do jeseni će stvar, nada se, biti riješena: - Imam zemljište i bivšu tvorničku halu, no koliko sam čuo, unutra je sve devastirano, jer strojevi su prodani kroz stečajni postupak ili su oni oronuli ostali. Od toga teško da će se išta iskoristiti. Razmišljam i analiziram mogućnosti i oko pokretanja nove proizvodnje namještaja, ali prerano je o tome govoriti. Prvo ću ući u prostor i vidjeti stanje, a potom donijeti odluke kako ga najbolje iskoristiti. O novoj proizvodnji treba dobro promisliti, vidjeti kretanja, tržište itd. Trebalo bi nabaviti nove strojeve, uvesti novu tehnologiju i još jako puno investirati, a radna snaga je problem. Sve u svemu, vidjet ću, zaključuje Ratković.

 

Komentari

20.07.2017. 09:49h Zadnja izmjena: 20.07.2017. 09:53

Foto: Viktor Hranić / Arhiva