Danas smo u Ivancu posjetili Udrugu udomitelja "Nada" u želji da saznamo kako je to biti udomitelj u našem kraju i općenito u Hrvatskoj. Susreli smo se s osobama koje skrbe sveukupno o 25 djece i 15 starijih osoba, upoznali njihove motive i vidjeli koji ih problemi tište. 

Udruga je osnovana 2005. godine i zanimalno nas je što je te ljude potaknulo na rad koji je i lijep i izazovan i naporan u mnogim aspektima. O svom iskustvu udomiteljstva govorila je i predsjednica Udruge Mladenka Ravenski.

- Čuli smo da jedna mlada osoba treba udomiteljsku obitelj i spontano smo donijeli odluku da je primimo u svoj dom uz naše četvero biološke djece koju smo već imali. Prva saznanja dobili smo od Centra za socijalnu skrb koji nam je objasnio što je udomiteljstvo i kako se postaje udomiteljska obitelj. Prvo udomljenje bilo nam je prekrasno iskustvo i nakon toga smo postali udomitelji.  Do sada je u našoj obitelji udomljeno trinaestero djece. Povezanost s njim ostala je trajna, neki od njih već danas odrasli ljudi koji imaju i svoje obitelji i koji se rado vraćaju u naš dom. Udomiteljstvo je poziv koji oplemenjuje cijelu obitelj.

Šestero djece u jednom domu

Anita Bahun iz Biljevca u svom je domu udomila šestero djece i aktivno sudjeluje u radu Udruge.

- Prvo je došlo troje djece - dječaci koja su tada imali tek mjesec i pol. Njih sam potom i posvojila, pa sam mislila da možda udomim još jednu curicu, da ne budu sve dečki. Onda smo vidjeli da je curica usamljena i doveli smo još jednu curicu, a onda i još jednog dečka. Sad ih je šestero doma. Muž je taj koji najviše brine o njima, jer sam ja morala zadržati svoj posao. A svi su sad školarci - jedno u trećem, jedno u drugom, a četvero u prvom osnovne. Mi to zovemo "3, 2, 1 - kreni".

Ni Anita ni Mladenka nikada nisu zažalile što su prihvatile poziv udomiteljstva, niti što se sve češće moraju nositi sa zahtjevnijom djecom. Jer kad udomite dijete, kako objašnjavaju, o njemu morate brinuti kao o svome i stvore se jake emotivne veze.

Plemenita srca i surova realnost

Ove dvije žene - kao i svi udomitelji općenito - prije svega se time bave jer osjećaju empatiju i potrebu da pomognu djeci koja su najčešće zanemarena od strane svojih bioloških roditelja. Ipak je red da spomenemo i tvrde brojke, koje nažalost odbijaju mnoge mlade od ideje da se prihvate udomiteljstva.

Dakle, za svako dijete dobije se 2000 kn takozvane opskrbnine koja se mora potrošiti na potrebe djeteta. A udomitelj za svoj rad dobije 400 kn mjesečno. I slovima: četiri stotine kuna. To nije plaća, jer nema mirovinskog i zdravstvenog, pa to popularno zovu "džeparac". Kada bi to isto dijete ostalo u nekom odgojnom domu, država bi za njega izdvajala minimalno 5 tisuća kuna mjesečno - a možda i dvaput više. Uglavnom, škrtim davanjem udomiteljima država uštedi svakog mjeseca po djetetu preko 2 i pol tisuće kuna. I to, nažalost, nije sav problem. Udomitelj možete biti samo do navršenih 65 godina života, a nakon što su 20 ili 30 godina skrbili o najranjijivijoj populaciji nemaju pravo niti na minimalnu mirovinu.

Optimizam unatoč svemu

- Imamo slučajeva da ljudi koji su nekada bili udomitelji sada traže udomiteljstvo. - objašnjava ovu apsurdnu situaciju gospođa Ravenski.

Ne pogađa ovaj problem samo udomitelje, nego se reflektira i na djecu. Zbog slabe materijalne potpore udomiteljima, gotovo i da nema mladih obitelji koje bi se upustile u ovakvu djelatnost. Stoga je državni prosjek starosti udomitelja, prema izračunu Ministarstva socijalne politike i mladih, oko 52 godine -a u našoj županiji, tvrdi predsjednica Udruge, čak i viši. Prema zakonu, razlika u dobi između udomitelja i djeteta ne smije biti veća od 50 godina, što znači da je danas već iznimno teško u našem kraju naći udomitelja za dijete od 2-3 godine. Ipak, Udruga zadržava određenu dozu optimizma. U pripremi je novi zakon, u čijoj izradi i ona sudjeluje.

- Ide se k profesionaliziciji udomiteljstva, tako da bi ti ljudi na koncu bili kao zaposleni i imali zdravstveno i mirovinsko. - kaže predsjednica Ravenski, s nadom da će se time materijalno trajno pomoći ljudima koji ne rade ovaj emotivno zahtjevan posao zbog novaca.

 

Komentari

12.10.2016. 20:42h Zadnja izmjena: 12.10.2016. 20:43

Foto: Željko Porobija