Varaždin je bio prvi u Hrvata judenfrei grad

Ubrzo nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), fašistički je ratni režim 1941. godine nametnuo brojna ograničenja židovskim zajednicama u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Varaždinu. 

Predstavnici ustaške vlasti u našem gradu od 10. travnja 1941. kao da su jedva dočekali donošenje rasnih zakona. Židovi Varaždina tako su u svega nekoliko mjeseci bili potpuno obespravljeni i opljačkani. Vlasti ih najprije pojedinačno lišavaju slobode, a potom ih u većim skupinama šalju u koncentracijske logore. Naime, nakon uhićenja Židova uslijedile su deportacije u logore u NDH i Njemačkoj, pa je već u prvoj polovici srpnja 1941. godine Varaždin progla-šen prvim „judenfrei“ gradom u Hrvatskoj.

Na žalost, većina pripadnika židovske populacije u Varaždinu umrla je od posljedica progona, te je samo mali broj preživio Drugi svjetski rat. Uvertira u njihovo stradanje bile su brojne, čak bizarne uredbe, koje je revno u praksi provodilo lokalno redarstvo.
Primjerice, krajem lipnja 1941. Židovima s prebivalištem u Varaždinu zabranjen je ulazak u javne lokale, posjet svim priredbama, šetnja gradskim parkom, pa čak i kupanje u Dravi… Većem ponižavanju i torturama Židovi su bili izloženi jedino u još jednom gradu na istoimenoj
rijeci, u Osijeku, u kojem im je osim kupanja zabranjena i vožnja čamcem.

Inače, Židovi u Varaždinu prije 9 sati nisu smjeli kupovati živežne namirnice, a napuštanje domova bilo im je strogo zabranjeno od 20 do 5 sati! Vijesti o nehumanom postupanju prema Židovima u našem gradu brzo su prelazile granice NDH, a već u rujnu, stigle su i do SAD-a. Varaždin je stoga u  stranim medijima bio top tema, a slovenačke tiskovine navode kako je tijekom srpnja iz Varaždina „u nepoznato“ odvedeno 350 pripadnika židovskog naroda. U logore navodno nisu poslani jedino starci u dobi od 70 ili više godina.

Nakon Drugog svjetskog rata malobrojni preživjeli Židovi u Varaždinu više nisu koristili sinagogu i groblje. Treba znati i to da je dosta imovine Židova (kuće, oranice, građevinsko zemljište i drugo) nakon završetka rata postalo vlasništvo „osloboditelja“ koji su tuđi imetak nemilice grabili i dijelili između sebe kao ratni plijen. Stoga će prije ili kasnije povrat tako oduzete židovske imovine biti itekako aktualan u Varaždinu, Ludbregu i drugim mjestima u Varaždinskoj županiji.

Preneseno iz Varaždinskog tjednika od 8.srpnja.