Kad nam nedostaje bliskosti, igramo se sobom i drugima

Ljudi neprestano izvode najrazličitije psihološke predstave. No, kada netko sjedne i pobroji sve igre koje igramo u odnosima s drugima, pa i samima sobom, pa ih ispadne sedam, i kad onda to netko i ukoriči, nastane knjiga koja nas natjera na razmišljanje.

Riječ je o pronicavoj i vrlo razboritoj analizi “Koju igru igraš?” uglednog kanadskog psihijatra dr. Erica Bernea, što ju je za hrvatske čitatelje objavila Mozaik knjiga.

Svakom pojedincu u društvenoj skupini pružene su samo dvije mogućnosti za “trošenje” vremena: može igrati neku od igara ili prakticirati bliskost. Svakidašnjica, međutim, nudi tako malo prigoda za bliskost među ljudima, a i neki oblici bliskosti (posebno ako su intenzivni) psihološki su nepodnošljivi za većinu, pa glavninu vremena u društvenom životu zauzima igranje igara. Pojam “igre” ovdje ne bi trebao zavesti na pogrešan trag: premda su potrebne, one nužno ne podrazumijevaju zabavu, čak ni užitak. Ni igraču ni “sporednim” igračima, često nesvjesnima da su dijelom neke igre.

Eric Berne svrstao ih je u sedam kategorija, prema situacijama u kojima se najčešće javljaju: životne, bračne, društvene, seksualne, igre iz podzemlja i iz ordinacije te dobre igre. Izlaz iz labirinta igara? Valja zbaciti breme obiteljske povijesti i raskinuti okove zahtjeva suvremenog društva. Preuzeti nadzor nad sobom i društvom, kako bismo mogli slobodno birati prema vlastitoj volji, spremni za odnose bez igara.

Društvene igre

Jedna od omiljenih društvenih igara mnogima je igra “Nije li to strašno”. Riječ je o ljudima koji obilaze bolničke pragove i nastoje doći pod nož, čak i kad su suočeni s čvrstim liječničkim protuargumentima. Već im samo to iskustvo – boravak u bolnici i operacija – donosi određene koristi. Naime, dobio je bolničku njegu. Unutarnje društvene koristi stječe od drugih pacijenata, a vanjske izazivanjem tuđeg sažaljenja i divljenja nakon što ga otpuste.

Životne igre

Jedna od životnih igara je i igra “Alkoholičar”, kojemu piće može pružati izvjesno zadovoljstvo, ali srž uopće nije u tome. Pravi je vrhunac mamurluk, jutro poslije, kada igrač uživa u samokažnjavanju i samosažalijevanju… Potpuni prekid igre, a ne promjena uloga, najbolji je psihološki lijek za alkoholičara. Koji put to uspije, no uglavnom je teško pronaći nešto će mu biti zanimljivo kao nastavak igre. Budući da se kronično boji prisnosti, najbolja je zamjena druga igra, a ne odnos bez igara.

Igre iz ordinacije

Za profesionalnog analitičara najvažnije je da je svjestan igara koje ljudi ustrajno igraju u terapijskim situacijama. U igri “Baš ste divni” pacijentica će pobijediti – tako što joj neće biti bolje. Ako je zlonamjernija, poduzet će odlučnije korake da terapeuta učini budalom. Najprije igra “Baš ste divni” sa svojim psihijatrom bez ikakva poboljšanja, pa ga je naposljetku napušta uz mnogo isprike i “naklona”. Zatim se obraća svom svećenika i zaigra istu igru.

Bračne igre

Bračni život pravo je poprište igara, a “U škripcu”, “Sudnica”, “Frigidni muškarac”, “Vječno užurbana”, “Vidi koliko sam se trudio”, samo su neke od njih. Evo kako to radi “Frigidna žena”: nakon nekoliko pokušaja zavođenja, ona spočitne partneru da ga zanima seks. On se privremeno povuče, pokuša ponovno, no s istim rezultatom. Nastaje igra “Krš i lom”: žestoka svađa u kojoj se redom dotaknu svog ponašanja u posljednje vrijeme, novčane situacije, sve dok netko ne zalupi vratima.

Igre iz podzemlja

Mnogi kriminalci mrze policajce pa se čini da u nadmudrivanju policije uživaju jednako kao u zločinačkim uspjesima, možda i više. Na razini odrasle osobe njihovi su zločini igre koje se igraju radi materijalnih dobitaka. Na razini djeteta svode se na uzbudljivost potjere: bijeg i čekanje u potaji da se stvari stišaju. Kako bilo, dvije su vrste okorjelih kriminalaca, oni koji se bave kriminalom iz zarade i oni koji to čine iz zabave, igre radi.

Seksualne igre

Ljudi neke igre igraju kako bi zlorabili spolne nagone ili kako bi im se oduprli. U igri “Borite se vas dvojica” glavnu ulogu ima žena, koja navede ili izazove dva muškarca na sukob tako što nagovijesti da će se predati pobjedniku. Ovaj ritual naginje i tragičnosti, jer je ona najčešće već izabrala. Čak i ako pobijedi pogrešan muškarac, ona mu se mora predati pa u tom slučaju ona nije pokretač, već društvo. Osim ako žena nema neki bolji plan, pa ne pobjegne s trećim. U svakom slučaju, korist je njezina.

Dobre igre

Psihijatri i slični stručnjaci koji su u najboljem položaju da primjereno analiziraju igre, bave se, na žalost, gotovo isključivo ljudima koje su igre uvalile u nevolju, što znači da su sve igre dostupne kliničkom istraživanju u određenom smislu “loše”. Nađe se ipak ponešto dobrih igara. Recimo, “Kavalir”, igra koju igraju muškarci neopterećeni seksom. Kad sretne odgovarajuću pripadnicu suprotnog spola, on koristi svaku priliku da pohvali njezine dobre strane, ali ne prelazi granicu dobrog ukusa. Unutrašnja korist leži u užitku što ga dobiva žena, ali i njezinim reakcijama kojima pokazuje da cijeni njegovu “bezazlenu” vještinu.

Agencija VLM