Proteklog vikenda je u Hrvatskom saboru kulture u Zagrebu održan je 36. Susret hrvatskih zavičajnih književnika.Ove godine u kategoriji poezije na kajkavskom jeziku, priznanje je osim Ludbrežanina Aleksandra Horvata dobio i Marofčanin Tibor Martan.
- Teme za svoje pjesme pronalazim u kazivanjima starijih ljudi i njihovom sjećanju na danas brojne zaboravljene narodne običaje. Pjesme nastaju spontano, jednostavno se rode u mislima u bilo kojem trenutku dana, a zatim ožive na listu papira. - rekao je Tibor
U nagrađenoj pjesmi Pisana plafta opisuje proces izrade domaće tkanine s crvenim uzorkom te primjenu takvih tkanina u običajima kićenja kućnih svetih slika i raspela novomarofskog kraja.
V one noči
gda je plaftica Božja cvela
i dišala
kak trokraljsko svetsvo,
zalukaval se bledi mesec
z drobnemi zvezdami
ež mučki obloček
v hižicu,
z prutja spletenu.
Spazili so oni
nečije roke,
prste,
sfrkane i strošene,
kak fetno črlenu merku
ez konopljinu preju
na naredu
čonekom prevlače
i z češljem zbijaju
v pisanu, cufridnu
plaftu.
Jedino zbrati nesu mogli
zakaj tožna oka tkalje
od cajta do cajta
v kot glediju
i komu to
njezine vusnice
tak nekaj stiha šepču.
A onda se najenput
z jalšinih gran
veter zdigel i
obločeka na hižici
resprl.
Vušle su reči v svet,
i spoznala se molitva
zrečena
vmiručem Jezušu
na križnom drevu.
Njemu se tkala pisana plafta,
vredne tkalje
posledni osebunjek.
Zastrla ga bu ona,
sa pisana i črlena
v onaj čas, gda se bu
od njezina tela
dušica restavila
i v nebiče
vputila.
Komentari