Varaždinskom županijom kokodače sve više hrvatica

U Hrvatskoj se uzgaja sve više kokoši hrvatica, a uzgoj omiljene “dudice” počeo je u prvoj polovici 20. stoljeća na područjima uz tok rijeke Drave. Godine 1917. Ivan Lakuš iz Podravine križao je domaću kokoš s pijetlovima pasmine leghorn, u daljnjem je uzgoju izlučivao sve jedinke s bijelim perjem, a ostavljao one s crnom, crvenom, smeđom i jarebičastom bojom perja.

Konačni izgled kokoš hrvatica dobiva križanjem pasminom welsummer. Zbog događaja vezanih za Drugi svjetski rat te kasnijeg prodora hibridnih pasmina, uzgoj kokoši hrvatice bio je potpuno potisnut, piše mag. ing. agr Tihana Bišćan, iz Poljoprivredne savjetodavne službe.

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca s područja Međimurja i Podravine, pokrenuta je akcija za revitalizaciju uzgoja kokoši hrvatice, a zahvaljujući mjerama potpore ruralnog razvoja od strane Ministarstva poljoprivrede, posljednjih godina matična populacija kokoši hrvatice u stalnom je porastu.

Tako je 2010. godine bilo u Varaždinskoj županiji 155 ovakvih kokoši i 17 pijetlova, dok je u cijeloj Hrvatskoj bilo 532 kokoši i 59 pijetlova.

Kokoš hrvatica uzgaja se slobodnim načinom držanja kojim se podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim staništima.

Peradarnik služi tome da se odraslim životinjama tijekom noći ili u nepovoljnim vremenskim uvjetima osigura sklonište.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi ili se želi baviti uzgojem i držanjem kokoši hrvatice (izvorna i zaštićena pasmina domaćih životinja) da bi moglo ostvariti pravo na izravna plaćanja (poticaje), koji iznose do 60 kn po kljun treba zadovoljiti više uvjeta.

Više o ovim autohtonim kokošima pročitajte u Varaždinskom tjedniku