Izjava rektora najvećega hrvatskog sveučilišta Damir Borasa da poznavanje još jednoga pisma poput ćirilice “može otvoriti nove horizonte“ učenicima hrvatskih škola, izazvala je podijeljene reakcije u javnosti...
Stoga smo napravili anketu te Varaždince i Varaždinke, i ne samo njih, pitali misle li da je potrebno ponovno uvođenje ćirilice u hrvatske osnovne škole kao obvezno gradivo.
Nema tih argumenata koji bi me uvjerili da je potrebno ponovno uvesti ćirilicu u škole, uvjerena jeIvana Golubić, varaždinska studentica od koja priznaje da ne zna čitati ćirilicu i mnje namjerava je učiti.
- Tko god želi naučiti čitati ćirilicu može to učiniti individualno – dodala je Golubić.
Lošinjanjka Vanesa Alagić, pak, smatra kako bi trebalo uvesti ćirilicu “jer to doprinosi povećanju razine obrazovanja“.
- Radi “mira u kući“, učenje ćirilice u školama trebalo bi omogućiti kao izborni predmet. Ja osobno ne znam čitati ćirilicu, ali je to znala moja baka i pokušala me naučiti. No, bezuspješno – kazala je Alagić.
Isto razmišlja i Karmelita Škvorc iz Čakovca koja napominje da prije uvođenja ćirilice u nastavu za osnovnoškolce ipak trebaju biti ispunjeni određeni preduvjeti.
- Ministarstvo obrazovanja mora osigurati sredstva za tiskanje udžbenika i novac kojim će se platiti nastavnici. No, krene li se s takvim nastavnim programom, on definitivno ne smije biti obavezan – naglasila je Škvorc dodavši kako je ćirilično pismo naučila čitati u školi, ali “od toga nije imala praktične koristi“.
Ideja o ponovnom uvođenju ćirilice u hrvatske osnovne škole potpuno je neprihvatljiva ZagrepčanuBruni Bušiću koji studira na varaždinskom GFV-u.
- Tko god namjerava učiti ćirilicu, može to učiniti gdje god želi, ali nikako u školi – rezolutan je Bušić.
Na njega se nadovezao još jedan student – Marino Bebić koji također smatra da je uvođenje ćirilice u nastavu nonsens.
- Moj odgovor je negativan i ne podržavam namjeru da se ćirilica ponovno uči u svim osnovnim školama – kaže ovaj mladi Dubrovčanin.
Povratak ćirilice u školske učionice Novomarofčan Tobias Behloul smatra “političkom patkom“.
- U Hrvatskoj postoje ozbiljniji problemi od dodatnih predmeta u nastavi poput ćirilice. Argument je da je to starohrvatsko pismo, što nitko ne spori jer je i struka tu činjenicu potvrdila. No, uvođenje ćirilice kao obaveznog predmeta u nastavu zasigurno ne bi smanjilo sukobe i tenzije između Hrvatske i Srbije – naglasio je Belul.
Za ćirilicu u školama ne žele ni čuti ni vidjeti Marinela Kotarščak iz Lepoglave i Anja Plantak iz Hrašćice.
- To bi zaista bilo previše. Ćirilicu ne znamo ni čitati ni pisati i to nam ne smeta. Pokušale smo čitati to pismo uz pomoć roditelja, ali nije išlo. Djeca u školama uče engleski, njemački pa čak i latinski jezik i to im je uvrh glave – zaključile su varaždinske srednjoškolke.
Komentari