Varaždinka Karla Čović - inače profesorica kineziologije - već godinama sudjeluje na ultra-maratonu nazvanom Triple Ironman. Disciplina je to za koju treba savladati distance koje se čine nevjerojatnim. A ovaj put nije došla samo sudjelovati - nego i osvojiti medalju.

Tako je Karla prošlog vikenda u austrijskom Bad Blumau uzela brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Ultra triple Ironman disciplini. Imala je potporu u svojoj prijateljici Biljani Cmrečki, s kojome je postavila tendu u četvrtak a u petak u 7 ujutro krenula na prvi dio natjecanja - plivanje u dužini od 11,4 kilometara. Jedina je plivala bez neoprenskog odijela i to u komadu bez stajanja. Obično natjecatelji uzimaju pauzu kako bi uzeli tekućinu i energetske dodatke, ali ne i Karla. Ultramaratonsku plivačku dionicu od 546 x 25 metara isplivala je za 4 sata i 6 minuta.

I dok bi i najspremniji među nama nakon ovoga pali u nesvijest - Karla je odmah sjela na bicikl. Trebalo je odvozati krug od 2,7 km i to - udahnite duboko - 200 puta. Ako vas mrzi računati - to je ravno 540 kilometara. Frendica Biljana ju je opskrbiljavala hranom i kavom, a navečer su došli u pomoć i prijatelji Josip Šopar i Nikola Podhraški. Karla je u jednom trenutku pitala Biljanu snima li što.

- Pa baš i nebrem, jer već 3 vure držim tendu da ne odleti u kuruzu! - odgovorila je Biljana. Ipak je uspjela snimiti fotke i s ovog dijela natjecanja za koje je Karli trebalo 26 sati i 34 minuta pedaliranja.

 

Nakon bicikla otišla je na ručak, tuširanje i odmah riješilai prvi maraton.

- Mislim si, ma kaj mi može maraton? Rasturila ga, kao da cijeli dan nisam ništa radila. - prepričava Karla. Nakon istrčana 42 kilometra, krenula je na drugi maraton.

- U drugom maratonu kako je pala noć krenuli standardni problemi, ne vidim spava mi se. Otišla sat vremena odspavati, Biljana me probudila i doslovce natjerala dalje. Trčala i hodala ispred mene cijelu noć, zabavljala me i nasmijavala, ne mogu ju stići. Hodala zatvorenim očima. Samo sam čekala da padnem u baru pored bar bi se probudila. - opisuje Karla ovu dramatičnu utrku. U 5 ujutro Josip i Nikola također trče s Karlom po par krugova naizmjence. A onda je po danu trebala istrčati i treći, posljednji maraton.

- Kroz dan mi teško pala vrućina i 36 stupnjeva. Uzimam led, cuclam, stavljam ga u majicu, hladnim tijelo i glavu. Govorim supporterima kako se čuvam za sprint zadnjih 15 km, slušaju, i misle si ti si luda. Biljana me inače prati pa jako dobro zna kako funkcioniram. Odradila i taj sprint. Zadnjih par krugova organizatori puštaju moju omiljenu pjesmu "Računajte na nas - Zaklonišče Prepeva", divljam, najjača sam. - govori Karla o posljednjem maratonu.

Dečki koji su već završili utrku došli su joj dati podrški u okrjepnoj stanici - "tankšteli", kako su je zvali zbog pive. Svi su se veselili Karlinoj sreći, grlili je i ljubili, a Karla je ponosna ušla u cilj nakon istrčanih 126,6 kilometara (da, dobro ste pročitali) za koje joj je trebalo 25 sati i 20 minuta. Sveukupno, Karli je na ovom ultramaratonu trebalo 56 sati i 53 minute uz samo sat vremena spavanja.

Karla je bila jedna od samo tri žene koje su se usudile nastupiti - ostale su odustale par dana prije utrke. Tako joj je pripala brončana medalja, a uspjeh postaje tim veći kad imamo u vidu da je Karla amaterka, koja, kako je jednom izjavila, dug spava te voli ćevape i čokoladu. 

- To nisam prije javno govorila ali ovaj put je i cilj bio uzeti medalju pod svaku cijenu - računala sam da će nas biti više - a ne samo završiti. Uglavnom sve je nekako prošlo bezbolno, uz puno zabave i smijeha. Od ozljeda imam jedino žuljeve. - završava svoju nevjerojatnu priču Karla, usput zahvaljujući svojim supporterima, kao i psu Fumi Ironu i bike serviseru Ivoru Fischeru. Karla je primjer toga što se sve može postići kad čovjek ima beskonačnu želju da uspije - i zaslužuje sve čestitke za svoj podvig.

Ključne riječi: ironman, karla čović,

Komentari

13.07.2017. 09:10h Zadnja izmjena: 13.07.2017. 10:13