Danas je praznik antifašističke borbe, koji u našem društvu zna izazvati dvojbene osjećaje. Mi smo iskoristili priliku da upoznamo jednoga od rijetkih i sve rjeđih ljudi iz našega kraja koji se Drugog svjetskog rata dobro sjeća.

Jer, 92-godišnji Varaždinac Đuro Klarić u njemu je bio od 1941. godine. Rođen još 1925. u Tounjskom Tržiću blizu Ogulina, spletom okolnosti na koje nije mogao previše utjecati, našao se u partizanskim redovima još kao 16-godišnjak. A njegovo ratno i životno iskustvo prebogato je da bismo ga stigli cjelokupnog zabilježiti u jednom članku - za to bi nam ipak trebala podeblja knjiga. Unatoč godinama, Đuro se i dalje dobro drži, svakodnevno šeta, jedino ga zna mučiti povišeni šećer - ali kaže da i to drži pod kontrolom. Živi u Varaždinu još od 1950. godine, zajedno sa svojom suprugom Štefanijom koja je u naš grad došla iz susjednog Međimurja.

'Što to znači kapitulacija?'

Đuro je na nagovor svojih mještana neposredno prije rata otišao u podoficirsku školu u Mostaru.

- Svi su mi govorili da je dobro biti oficir, da ću imati dobru plaću i ja otišao. Bilo mi je teško, već prvi dan mislio sam kako ću uopće izdržati 4 godine. Kad jednoga dana dolaze neki vojnici, plaču i viču: "Kapitulirali smo, a kralj je pobjegao". A ja ne znam ni tko je kraj ni što to znači kapitulacija. Vratio sam se kući, ali par mjeseci kasnije čujemo kako je neka vojska u crvenim kapama pobila 70 seljaka, zajedno sa ženama i djecom. Nismo to vjerovali, a onda su ustaše ubile Hrvata Ivana Mravunca, mlinara i onda počeli nas progoniti. Pa smo otišli u šumu, bilo nas je prvo četa, pa bataljon, a onda smo narasli na diviziju. - govori Đuro, koji je najveći dio rata proveo u 8. diviziji i potom u 4. hrvatskom korpusu.

Ima cijeli album sa slikama koje je nazvao Najvažnije slike iz života Đure Klarića. Gotovo na svakoj je označio sebe - a dobro se sjeća detalja i okolnosti nastajanja slika. 

- Tu sam bio dežurni. A ovdje smo uhvatili 15 Nijemaca koji su se bili prerušili u partizane pa napali jedan obližnji naš odred i pobili puno ljudi. Slučajno ih je neka žena vidjela kako spavaju u štali, javila nam i onda smo ih uhvatili na spavanju. Ovdje je moj prijatelj koji ih veže žicom i onda su došli po njih.

'A on nama Heil Hitler!'

Iako je najveći dio rata - u kojemu je bio triput ranjen - proveo na teritoriju Hrvatske i BiH, kraj rata ga je zatekao u Sloveniji, točnije u Ilirskoj Bistrici, u jednoj od najkrvavijih bitaka koje pamti.

- Nisi mogao ni koraknuti a da ne nagaziš na mrtvog Nijemca ili Talijana ili partizana. Njemačke i talijanske vozače uzimali smo odmah u službu - jer ih nismo imali dovoljno, a ostale bi odveli u zarobljeništvo.

No, Đuro je sudjelovao i u jednom od najznačajnijih trenutaka povijesti Drugog svjetskog rata na ovim prostorima - kapitulaciji njemačke vojske pod zapovjedništvom generala Alexandera Löhra.

- Većeslav Holjevac je bio odsutan tako da sam ja dočekao Löhra kad je došao autom u pratnji 4 vojnika. Naredili su mi da ga pozdravim vojničkim salutiranjem, a ne pesnicom uz čelo. Ja ga tako pozdravim, a on digne ruku i vikne "Heil Hitler!" Onda ja njemu uzvratim "Smrt fašizmu!" - opisuje Đuro taj povijesni susret.

'Zlo rađa osvetom'

Uslijedila je - kao što znamo iz povijesti - predaja njemačke vojske - samo Đurin korpus zarobio je 19 tisuća Nijemaca - ali i brojnih ustaša i domobrana. Pitamo Đuru kako gleda na ono što se događalo neposredno nakon te predaje.

- Mi domobrane nismo smjeli ni taknuti - imali ste i slučaj njihovog časnika Jerkovića koji je kasnije bio admiral u JNA. A ostali... Kako biste postupili da vam ubijem oca, majku, ženu, djecu? Zlo rađa osvetom. Kažu da je sve to bilo bez suda, a kao da su ustaše nekom sudile. U mom su kraju četrdeset i prve pobili 510 ljudi, toljagama po glavi. - govori nam Đuro svoja sjećanja i stavove.

'A par dana ranije me prozvali Naser'

Iako je imao status ratnog vojnog invalida i brojna ordenja, Đuro je nastavio služiti u vojsci. Kad je 1956. Sovjetski Savez upao u Mađarsku, u Međimurju je osiguravao granicu s Mađarskom. Došla im je i vijest da se je došlo do rata oko Sueskog kanala.

- Kažu nama da su Egipćani naši prijatelji. A bio tu jedan mlinar iz okolice, pa kad je mene ugledao, upitao je: "A što će vam taj Naser ovdje?" Tako mene prozvali Naser. Kad ono, samo par dana kasnije, mene zovu i kažu da idem u Egipat u misiju UN-a. Tamo smo nadgledali liniju razdvajanja, par puta sam bio na nišanu, mogao sam stradati. Na kraju sam primio orden UN-a za svoje djelovanje. Eto, to je bio moj drugi rat. Vodio sam o tome dnevnik, a kad sam se vratio - ponudio sam ga armijskom časopisu Domovina. Na kraju su mi rekli da to neće objaviti, jer bi to pokvarilo naše prijateljske odnose s Egiptom.

Đuro nam onda pokazuje orden kojega je dobio a i svoje slike iz Egipta. Jedna je nastala u logoru El Shat u kojemu je tijekom Drugog svjetskog rata boravilo mnoštvo hrvatskih izbjeglica - a njih 700 tamo i ostavilo svoje kosti. Tu je i slika u uniformi UN časnika, na kojoj doista jako podsjeća na tadašnjeg egipatskog predsjednika i Titovog saveznika Nasera.

'A ovo je moj treći rat'

Đuro se potom sretno vratio u Varaždin, nastavio svoju vojnu službu do umirovljenja. Sačuvao je i sliku Tita s nekog lova u okolici Vinice. Nažalost, nije ga mimoišao ni treći rat u njegovom životu - onaj Domovinski.

- Moj je sin Darko branitelj, bio je i u Bljesku i Oluji. Stalno smo strepili nad njim, bilo nas je strah kad god bi zazvonio telefon da nam slučajno ne javljaju da je poginuo. Preživjeo je, ima i on spomenicu, onu Tuđmanovu. Kažem ja njima: "E, niste vi vidjeli pravoga rata, kad nad tobom leti 100 aviona a ti ni ne znaš gdje ćeš i kako ćeš". - govori nam Đuro, dok nam naizust recitira neku svoju pjesmicu u kojoj kritizira sve one koji su izazvali rat 1991. 

- Taj je Martić radio sve i svašta. A Slobodan podbunio narod... Eh, ne dao Bog da ikada više bude rata. - završava Đuro teškim uzdahom iznošenje svojih bogatih sjećanja. Od rata u koji je Đuro otišao kao dječak prošlo je 72 godine. Od onoga u kojemu je njegov sin ratovao - 22. Možda ovi prostori budu imali sreće da povijest ne obilježavaju više ratovima. Đuro nas prati do vrata, ima još puno toga za iznijeti nam. Iz sva tri njegova rata.

Komentari

22.06.2017. 10:15h Zadnja izmjena: 22.06.2017. 17:45

Foto: Željko Porobija/Privatna zbirka Đ. Klarić