Korisnici socijalne pomoći u Varaždinu: Radimo gladni, bez zaštitne odjeće i pauze

Dio radno sposobnih korisnika socijalne pomoći s područja Grada Varaždina, koji sudjeluju u radu za opće dobro bez naknade, ogorčeno je projektom. Naime, od čitatelja eVaraždina doznajemo da rade gladni, bez radne odjeće i vremena predviđenog za odmor...

Od nedavno su u Varaždinu započeli tzv. "Javni radovi", za opće dobro, tako nam je rečeno. Oni koji su to izmislili, time se još i hvale, a pritom skrivaju „tamnu stranu“ projekta, tvrde čitatelji našeg portala.

- Žalosno je da se još uvijek ne može razlučiti, u toj Lijepoj našoj, što je to zapravo opće dobro. Sjetite se, jer bilo je medijski popraćeno, kako je bivši ministar Petar Čobanković gulio krumpire u restoranu za opće dobro. Valjda zato jer je veliko „opće dobro“ učinio Republici Hrvatskoj. No, u našem gradu već neko vrijeme Varaždinci, koji nigdje ne rade i primaju socijalnu pomoć od 800 kuna, rade 30 sati u mjesecu. Dakle, radimo da bi državi ili našem gradu „odradili“ tih 800 kuna – stoji u dopisu naših čitatelja u kojem navode da je lijepo to što se oni druže, jer rad ipak oplemenjuje čovjeka.

No, naše čitatelje zanima kako je spomenuti Čobanković gulio krumpire u nekom restoranu, "za opće dobro", i je li se on tamo možda i nahranio?

- Vjerujemo da bivši ministar nije bio gladan, a nama, korisnicima socijalne pomoći kruli u želucu. I nikoga nije briga. Mi za opće dobro čistimo Varaždinsku tržnicu i to kvalitetno, znam iz prve ruke. A za koga mi to radimo? Za nas Varaždince i za kupce sigurno ne. Radimo za sve trgovce koji dočekuju kupce na placu. Jer tržnica mora biti i čista, da bi se uredno trgovalo. I nitko se nije sjetio od tih trgovaca, da ljudi koji su igrom slučaja ostali bez zaposlenja, doista to lijepo i pedantno rade. Još gore, nikome ne pada na pamet da nam barem za tih šest dana rada u mjesecu osigura bilo kakvu užinu – žale se naši čitatelji kojima je neshvatljivo da je trgovcima na placu problem za njih nekolicinu odvojiti 10 dkg najjeftinije salame i koju šnitu kruha.

Napominju i to da oni rade s entuzijazmom, a ne po nekakvoj kazni.

- Zločina tu nema, ali „kazne“ ipak ima. Nije nam osigurana nikakva radna odjeća, nemamo nikakav obrok niti vrijeme predviđeno za odmor. Važno je samo da negdje, za mizernih 800 kuna socijalne pomoći odradimo 30 sati – zaključuju čitatelji eVaraždina.