Iako je ne samo zakonski zabranjeno nego i iznimno opasno i štetno, u našoj se županiji i dalje nastavlja praksa paljenja suhog raslinja. Vatra se umije oteti kontroli, tako da su vatrogasci i jučer morali intervenirati u Ivancu, Gornjoj Voći i Breznici. Šteta je i ovaj put, srećom, bila samo materijalna.

Da to nije rijedak i usamljen slučaj, znamo svi i iz vlastitog iskustva. U našem je kraju, čini se, od davnina uvriježena praksa da se suhog raslinja rješavamo na najgori mogući način - paljenjem. Napredniji poljoprivrednici koriste porezane grane i lišće za zelenu gnojidbu i malčiranje, ali je mnogima lakša varijanta da to jednostavno spale, pa što bude - bude.

Ogromni troškovi vode i ljudstva

I upravo ta naivna "što bude - bude" filozofija često dovodi do požara i štete na zdravom i svježem raslinju, kao i do ugrožavanja sigurnosti. Dovoljno je samo posjetiti web stranicu Javne vatrogasne postrojbe grada Varaždina pa vidjeti koliko je to čest slučaj. Obično se mora poslati specijalizirano vozilo za šumske požare, nekoliko vatrogasaca i potom se potroši barem tisuću-dvije litara vode kako bi se spriječila još gora šteta od nečijeg nemara.

Ne tako davno vozio sam našim krajem jednog gosta iz Australije i njemu je upalo u oči koliko se posvuda dimi.

- Nije li to zakonski zabranjeno? - čudio se moj gost.

- Jest - odgovorio sam - ali ljudi to rade čak iako se to kažnjava.

Bilo bi stvarno red da i sebi i svojim susjedima - i marljivim vatrogascima - olakšamo život granje i lišće počnemo koristiiti onako kako to čine oni koji poznaju vrijednost i suhog raslinja i naše sigurnosti.

Ključne riječi: paljenje suhog raslinja, vatrogasci,

Komentari

18.09.2016. 10:40h Zadnja izmjena: 18.09.2016. 14:28

Foto: Arhiv