Dejan Plantak: Bio sam laka meta za varaždinske sotoniste

Objavljeno: 04.01.2011. 23:00

Zadnja izmjena: 08.12.2015. 08:07

Foto: roditeljski.info

Varaždinac Dejan Plantak, nekad sudionik varaždinske sotonističke scene, a danas potpredsjednik Udruge ‘Anđeli čuvari’, u razgovoru za portal Roditeljski.info osobno je ispričao iskustva sa sljedbenicima Sotone.

Prema podacima koji su prije 2 godine objavljeni u domaćim medijima u Hrvatskoj je oko 7 tisuća osoba, mahom starijih maloljetnika i mlađih punoljetnika, uključeno u razne sotonističke sljedbe. Roditelji najčešće zadnji saznaju da im je dijete dijelom opasne organizacije koja svoje članove nerijetko navodi i na samoubojstvo.

U jednoj takvoj sljedbi je bio i mladi Varaždinac Dejan Plantak (23) koji je nedavno u Rijeci na međunarodnoj konferenciji ‘Destruktivne skupine i mladi’ na kojoj su domaći i strani stručnjaci prvi puta u Hrvatskoj organizirano progovorili o stanju i aktivnostima sekti i javno otkrio svoj identitet.

Plantak je u dobi od 16 godina bio član sotonističke sekte Crna zora koja djeluje u Varaždinu. Kako je ispričao za Roditeljski.info, imao je bezbrižno odrastanje, a najviše ga je zanimala glazba, posebice alternativna i heavy metal. Sukladno svojim interesima, izgradio si je imidž i pronašao prijatelje s kojima je provodio vrijeme.

- Problemi su počeli kada sam završio u bolnici na duže vrijeme zbog problema sa srcem. Već sam se dvije godine intenzivno družio s tadašnjim prijateljima ‘metalcima’, drastično sam popustio u školi, a zbog svega ni doma situacija nije bila najbolja. Prijatelji su mi se zabrinuto javljali i raspitivali se o mojem zdravlju. Jednog dana su me pozvali da izađemo izvan grada, a sve kako bi mi nešto pokazali – ispričao je Plantak za Roditeljski.info.

Dejan je mislio da će to biti jedan običan izlazak uz piće i slušanje glazbe, no prijatelji su ga doveli na čistinu na kojoj se nalazio stari napušteni vojni objekt u kojem se te večeri održavala crna misa.

- U tom je trenutku bilo već prekasno da se okrenem i odem doma. Shvatio sam da je obred moje inicijacije bio planiran puno ranije. Zamislite situaciju u kojoj vidite osobe s kojima ste se družili svaki dan, a niste ni posumnjali što rade kada ih ne vidite, kako si režu dlanove staklom i dozivaju demona koji bi im trebao pomoći u životu i osigurati ostvarenje nekih ciljeva – kaže Plantak i dodaje da je u obredu bilo bitno da svatko da nešto svoje, najčešće krv. Nju su stavljali u posudu koja se palila tijekom čega je vođa sekte prizivao vraga.

Dejan opisuje i takozvanu Crnu knjigu u kojoj su opisana sotonistička učenja i vjerovanja. Kaže, sve se svodilo na štovanje vlastitog života i potreba, dok su se drugi i sve ostalo zanemarivali. Navođenjem na samoubojstvo u takvim organizacijama se napreduje unutar sustava, a članovi vjeruju da oni koji manipuliraju drugima na taj način dobivaju energiju.

- Kako sam naknadno shvatio, upravo sam ja trebao biti taj kojega su namjeravali navesti na samoubojstvo. To se ne događa izravno, već na suptilnim razinama. Kroz svoja vjerovanja i priče vas navode da sve lošije mislite o sebi samima pa se samoubojstvo na kraju čini logičnim odabirom. Obzirom na životne okolnosti, u to sam vrijeme bio laka meta – objašnjava Dejan.

Cijelu priču o organizaciji zna samo vođa sekte, a svi ostali koji su niži u hijerarhiji znaju samo djelić. Gledano izvana, to su bila zabavna druženja uz razgovore o Crkvi i sotonizmu, a sve temeljeno na spomenutoj Crnoj knjizi. Kada je shvatio da sve, prije ili kasnije, vodi k njegovu samoubojstvu, Plantak je upoznao Nebojšu Buđanovca, socijalnog pedagoga iz Varaždina koji se kroz udrugu ‘Anđeli čuvari’ sustavno bavi problemom sotonizma. On mu je pomogao da napusti sektu.

- Na početku su me pustili i jedno tjedan dana su promatrali što se događa. Prestali su me pozivati na druženja. No kada se u cijeli slučaj umiješala policija, vođa sekte me je počeo zvati na mobitel, vozili su se automobilom oko moje kuće, a na cesti su mi vikali da sam cinker. Danas, ako se nađemo u istom kafiću u gradu, oni se uglavnom dignu i otiđu – priča Dejan za Roditeljski.info.

O vođi sekte kaže da samo oni koji su u sekti znaju tko je on. ‘Obični’ ljudi koji se druže s njim nemaju ni najmanjeg pojma o njegovom tajnom životu. Radi se o čovjeku koji se približava tridesetoj godini života i na cesti biste za njega rekli da je običan ‘alternativac’. Štoviše, normalno funkcionira u društvu.

Stil oblačenja i način života nemaju veze sa sektama, tvrdi Plantak i dodaje da se danas više ne boji prijetnji i dobacivanja na ulici. Napominje, Crna zora je bila povezana i s okretanjem križeva na groblju u Varaždinskim Toplicama prije nekoliko godina.

- Javnost često percipira sotoniste kao mladež koja nema pametnijeg posla u životu i to je jednim dijelom točno. Zaista, ima skupina kojima je to ‘furka’, no isto tako ima i onih koji se ozbiljno s tim bave i takve su skupine ozbiljna prijetnja društvu. Ljudi ne vide da se tu radi o kršenju ljudskih prava. Svi imaju najbolje mišljenje o svojoj djeci. Ni moji roditelji nisu nikad posumnjali da sam ja u sekti – poručuje roditeljima Plantak.

Kaže, danas Crna zora u najužem krugu ima dvanaestak članova, no sumnja da je organizaciji okupljeno puno mlađih članova u dobi od 14 do 16 godina s kojima se stariji članovi sekte ne pojavljuju u javnosti.

Svojim iskustvom, ali i osobnom hrabrošću, Dejan danas pomaže drugima koji su se našli u sličnim problemima kao i on nekada. Javnim istupom, objašnjava, želi informirati javnost o djelovanju sekti u Hrvatskoj i upozoriti da se ne radi o nikakvoj mističnoj pojavi, već o kriminalnim organizacijama koje ljudi, većinom, ignoriraju.

Komentari