Prije 80 godina Međimurcu uspio rekordni let od Zagreba do Indije

Pilot i nastavnik letenja Mihovil - Mijo Jankovi?, rodom iz me?imurske Donje Dubrave, zahtjevnim je samostalnim letom do Indijskog poluotoka u velja?i 1932. godine, spasio ugled koncerna “kralja obu?e“ Tomáša Ba?e. Time je ostvario nenadmašen rekord u civilnom zra?nom prometu Kraljevine Jugoslavije i pothvat za anale europskog i svjetskog civilnog zrakoplovstva.

Na prijelazu u tridesete godine prošlog stolje?a u Europi i svijetu vlada gotovo eufori?an interes za avijaciju, potaknut mnogobrojnim rekordnim letovima. Po prilici u vrijeme kada Charles Lindbergh 1927. godine prvi prelije?e Atlantik na relaciji New York – Paris, junak naše pri?e - pilot Mijo Jankovi? razmišlja o skidanju vojne odore narednika - pilota Kraljevine SHS.

Jankovi? po?etkom 1930. godine postaje nastavnikom letenja u zagreba?kom Oblasnom odboru Aero-kluba “Naša krila“, pa ?esto leti na raznim promotivnim zrakoplovnim priredbama.

No, ve? 1932. godine ostvariti ?e sjajan pothvat, za anale europskog i svjetskog civilnog zrakoplovstva.

Naime, uskoro ?e malim, jednomotornim turisti?kim zrakoplovom iz Zagreba poletjeti put Indije i s ambicioznog interkontinentalnog poslovnog putovanja vratiti u Europu ?uvenog “kralja cipela“ - Tomáša Ba?u.

Kratak predah s po?etka Ba?ine ekspedicije na putu prema Indiji

Poveznica Jankovi?a i Tomáša Ba?e zapo?inje kada u ljeto 1931. godine ovaj mo?ni ?eški industrijalac potjeran iz Varaždina, u Borovu pokre?e gradnju tvornice obu?e.

Osim obu?arskih i drugih majstora, traži i pilote za zra?ni transport raznog mateijala, gornjišta obu?e i rezervnih dijelova strojeva iz Zlina u tadašnjoj ?ehoslova?koj.

Na oglas se javlja i Jankovi?, a odluka o zapošljavanju mladog Me?imurca se Ba?i pozlatila ve? nakon nekoliko mjeseci.

Naime, skupa i dugo planirana zrakoplovno-poslovna turneja radi širenja poslova multinacionalnog koncerna “Ba?a“ na Bliskom istoku i na Indijskom poluotoku, zapo?eta uzlijetanjem iz ?eških Otrokovica 10. prosinca 1931., zapela je ve? nakon dva tjedna u Carigradu (Istanbulu).

U svrhu ovog poduhvata koncern je kupio veliki i skupi tromotorni avion Fokker F.VIIb/3m opremljen motorima Castor od po 240 KS.

Za pilota je odabran jedan od najiskusnijih europskih kapetana na linijskim putni?kim zrakoplovima - Nevill Stack.

Taj itekako dobro pla?en, ali o?ito i vrlo komotan Englez nije Ba?inu osmero?lanu ekspediciju zapravo doveo ni na pola puta, pravdaju?i se da je avion nepodesan za nastavak putovanja.

Marketing kompanije lažirao je ishod puta u Indiju

Po?etkom sije?nja 1932. u upravu tvrtke u Zlin stiže telegram u koji su svi menadžeri gledali s nevjericom. Njihov revoltirani gazda zahtijeva trenutno slanje novog aviona i pilota, pa uprava s razlogom zaklju?uje da je u svim vode?im svjetskim medijima bombasti?no najavljeni poslovni put - na rubu fijaska. No, nevolje tek po?inju!

Naime, još krajem prosinca 1931. iz Zlina ?esi prvo šalju novi avion Avia BH-25 koji se srušio kod mjesta Tweng u Austriji, a “tre?a sre?a“ je trebao biti pilot-nastavnik František Morkus koji promptno polije?e na jednom od dva raspoloživa aviona tipa De Havilland DH.80A Puss Moth („moljac”).

Morkus 29. prosinca uspijeva sti?i do Sicilije, ali i on pri slijetanju teže ošte?uje zrakoplov.

Mijo Jabkovi? (prvi s lijeva) bio je iskusni nastavnik letenja

Tek tada, „sve karte“ kompanija stavlja na Miju Jankovi?a koji iz Zagreba polije?e za Zlin iz kojeg snabdjeven putnom dokumentacijom 7. sije?nja 1932. kre?e put Beograda.

Potom nastavlja prema Solunu i nakon dva dana stiže u Carigrad. Putem mu se pridružuje Tomáš Ba?a i još jedan menadžer za poslove izvoza te nastavljaju let pravcem: Kairo – Alepa – Bagdad - Basra.

Najtežom se ispostavila upravo potonja etapa - od Bagdada do Basre, s dva prinudna spuštanja uvjetovana nevremenom.

Posljednja etapa bila je do grada Karachi (tada Britanska Indija, a današnji Pakistan).

Ba?a je inzistirao i na letu do svoje tvornice obu?e u bengalskoj pokrajini Konnagar, a “obletjeli“ su i plantaže kau?uka u isto?noj Indiji.

U Kalkuti je Ba?a dogovorio osnivanje još jednog centra za proizvodnju obu?e, a potom su 13. sije?nja odletjeli do Rangoona (danas Yangon u Burmi) i na koncu sve do Bangkoka u Tajlandu.

Jankovi? u kabini svog privatnog aviona na aerodromu Borovo

Nakon uspješno obavljenog posla, Jankovi? se odlu?io za povratak drugim i znatno rizi?nijim putem - preko Bagdada, Damaska, Jeruzalema, Kaira, Tobruka, Bengazija, Tripolija i Katanije do Rima.

Iznad Sredozemnog mora avion je zahvatila uraganska oluja, ali unato? tome preletjeli su ga za sat i pol vremena! No,  zanimljivo je da ta ruta nije iznjedrila samo meteorološke, ve? (naknadno) i diplomatske probleme.

Naime, tijekom prelijetanja egipatskog zra?nog prostora, odnosno zbog ulijetanja Jankovi?a u podru?je zabranjene zone iznad Sueskog kanala koju su kontrolirali Britanci, egipatske su vlasti krajem velja?e te godine dostavile jugoslavenskima prosvjednu notu.

Iz Rima su u završnoj etapi poletjeli prema Zlinu te su na uzletište Otrokovice sletjeli 14. velja?e 1932. godine.

Tisu?e Ba?inih “suradnika“ (za njega kao vlasnika i poslodavca radnici nisu postojali u korporativnoj terminologiji!) nagrnuli su prema avionu i prije nego što se Jankovi? zaustavio i ugasio motor.

Tek je pukom sre?om izbjegnuto ozlje?ivanje nekog iz eufori?ne mase.

Slijetanje u Otrokovice zabilježile su i filmske kamere (“Ba?a journal“), no u Hrvatskoj nijedna kulturno-športska institucija izgleda ne mari da se u kopiji pribavi taj zna?ajni artefakt naše zrakoplovne povijesti.

Jankovi? se u Zagreb vratio 20. velja?e, nakon što je ukupno preletio više od 20 tisu?a kilometara.

Prvo nagrada, a potom šutnja

Zbog iskazane “kuraže“ i pilotske umješnosti, Jankovi?a su mediji, javnost i struka u tadašnjoj Jugoslaviji s razlogom uspore?ivali s proslavljenim Amerikancem koji je prvi preletio Atlantik, ali izgleda da mladom Hrvatu neka globalna slava ipak nije bila su?ena.
Naime, po nalogu svog poslodavca, morao se ubrzo o svom presudnom udjelu u ovom pothvatu zavjetovati na šutnju. Razlozi za takvu odluku kompanije su do danas ostali nepojašnjeni.
Doduše, sâm Tomáš Ba?a nije zaboravio svog pilota i nagradio ga je sa 75.000 ?eških kruna, pa je Mijo kupio i svoj privatni avion. Vjerojatno se nakon saznanja ?injenica iz prve ruke, kompanija nije željela “posipati pepelom“.
Naime, svo vrijeme Ba?ina boravka u Aziji, njegov je oportuni marketing “trubio“ i sve su novine pisale o senzacionalnoj poslovnoj turneji Ba?e koji je na daleki put odletio s engleskim pilotom.
Dakle, o Jankovi?u i njegovom doprinosu – ni rije?i! No, evidentno je da je agilni Me?imurec, koji još nije napunio tridesetu, u malenom “moljcu“ uspješno odradio posao namjenskog Fokkera i njegova iskusnog kapetana.
Fascinantno je da isti taj Jankovi?ev zrakoplov s kojim je poduzeo rekordni let, premda nekoliko puta obnavljan, leti još i danas u Engleskoj kao oldtimer.