Varaždin – jedan, ali ne i jedini

Je li došlo vrijeme za snimanje Čarobne škrinjice 2, ali u triler žanru? Čujete li muziku u pozadini: Beethovenova 5. simfonija, ali odsvirana na verglu? Materijala za scenarij svakako ima, ali mislim da bi se čak i neopterećeni Trasheri zamislili nad tim kako priču provesti do kraja. U prošloj godini bilo je svega, glavnih i sporednih glumaca, različitih životnih priča, igara na (ne)sreću, otkrivanja i reagiranja.

Iritantno je da je baza grada Varaždina i dalje Čarobna škrinjica, odnosno inteligentan, kulturni i povijesni grad, ali iz nekog razloga u zadnje vrijeme sve su te njegove karakteristike zaboravljene ili sakrivene iza maske grada-slučaja zbog svega što je odjeknulo u široj javnosti.

Korupcije ili snalaženja na hrvatski način ima sasvim sigurno u svakom gradu ove države, no za to će se (kad bude vrijeme) pobrinuti odgovorne osobe i ovdje nije ni mjesto ni vrijeme da se o njima raspravlja. No, budimo realni: teško je biti etična i moralna ovca kad pastir gleda na skupocjeni sat koliko još traje ispaša. Odmah naglašavam: ne opravdavam, ali razumijem. Mogućnosti mijenjaju čovjeka, ali i dalje vjerujem da su osobne vrijednosti i miran san osobni izbor svakog od nas.

Kako svaka medalja ima dvije strane, tako su u različitim slučajevima koji su se dogodili snalažljivost, sposobnost i poduzetnost možda otišli u krivom smjeru, no s druge strane postoji profesionalnost, stručnost i kvalitetno obavljanje posla, što nitko ne može osporiti. Tako će i Varaždin i dalje biti zeleni grad pun cvijeća, a Varaždinke i Hrvatice će i dalje rađati djecu u Varaždinu. Evo, rekla sam to, iako se o ginekolozima pisalo i previše. Nekako je ostavljena po strani činjenica da varaždinsko rodilište jednako kvalitetno radi i dalje. U njemu i dalje rade ljudi koji vole svoj posao.

Za primjer, ima tamo jedna doktorica - samozatajna, stručna i profesionalna, koja nikad nije spomenula da nešto želi za svoj rad. Boravak u bolnici trajao je kratko, ali ljudskost i običnost njenog pristupa ostala je još dugo odjekivati. Kao što će i njezin rad i mirna savjest.

Gdje su, dakle, nestala priznanja koje je Varaždin dobio u prošloj godini? Možda bi Turistička zajednica trebala organizirati program „U potrazi za priznanjima“ (nova verzija postojećeg „U potrazi za zlatom“). Previše se javnost „fila“ sa skrojenim pričama po mjeri, kako bi se dobila slika da pastiri nešto rade, čiste, mijenjaju, poboljšavaju za nas ovce, pri čemu je važno naglasiti da crnih ovčica ima na svim pašnjacima lijepe naše.

Premalo se ističe pozitivno, pogotovo u ovoj godini koja ne obećava ni boljitak ni perspektivu. Tako ću ovom prilikom podsjetiti da je Grad Varaždin prvi u Hrvatskoj od strane Svjetske zdravstvene organizacije proglašen Sigurnom zajednicom, prvi u Hrvatskoj je postao Super Brand, zauzeo je prvo mjesto na ljestvici uglednog svjetskog ekonomskog magazina Forbes u mjerenju kvalitete života u hrvatskim gradovima, uvršten je na prvo mjesto top liste turističkih destinacija najuglednijeg turističkog portala Lonely Planet, osvojio je prvo mjesto u kategoriji lokalnih samouprava na Danima kreativnosti Hrvatske za projekt jednosmjenske nastave, tu je i ponovni rast Turističkog cvijeta prema ocjeni HGK, TZH i HRT-a, kao najboljeg turističkog mjesta kontinentalne Hrvatske te neformalno priznanje šefa delegacije EU u RH Vandorena koji je rekao da je Varaždin i Varaždinska županija dobra zona za investicije.

Znate onu uzrečicu: jedan i jedini. Paralela s Varaždinom odlučno podvlači da je Varaždin jedan (jedinstven, i to će i ostati), ali ne i jedini. Vezano uz crne ovčice.

Autor: Lana Škvorc

Vezane kolumne:

Htjeti a ne morati

A gdje su kod nas kafići za mame i bebe?

Indija u nama

Kraj s krajem

Sigurnost kao poklon ili nužnost