Legende našeg kraja: Pasoglavac iz močvare proždirao Ludbrežane

Ako ste preživjeli jučerašnju noć vještica, morate znati da su one zapravo male bebe za pasoglavca – čudovište koje je nekad haralo našim krajem i proždiralo kršćane.

Pobornici uvoznih „blagdana“ u koje nesumnjivo spada i Noć vještica (Halloween), imali su jučer priliku da se dobro zabave. Međutim, iz zapisanih vjerovanja u nadnaravna bića naših krajeva, doznajemo da su izdubljene buće i vještice zapravo „male bebe“ prema domaćim čudovištima.

Primjerice, legende koje je svojevremeno zapisao Dragutin Hircl, svjedoče da je  jedno takvo strašno biće iz moćvare mještane Sv. Petra pored Ludbrega – doslovno proždiralo!

Pasoglavac je najvolio napadati žene

Prema legendi, strašna neman koju narod naziva pasoglavac, u 16. je stoljeću posebno voljela napadati tamošnje žene.

- U Sv. Petru kod Ludbrega pričaju, da je pred selom bila nekoć velika močvara (berečina). Dok je Turčin Hrvatskom vladao, bio je nekaki pasjem, koji je izgledao sasvim kao čovjek, samo je imao pasju glavu. Hvatao je ljude, no najvolio je ženama odgristi sise! Ljudi su, bježeči pred njime po berečini, bacali pred sobom daske, da lakše uteku – zapisao je Hircl, a iz njegova pera doznajemo i to da istovremeno u Velikom Trgovištu (Zagorje) u narodu zovu pasoglavca - pesjak.

- Ima, kažu,  jedno oko sredi glave, budi človek, koj kršćane lovi, jede i ob tom žive. U Slatiniku kod Broda na Savi (Slavonski Brod) zovu pesjaka pasjoglavac. Ima pasju glavu, jedno oko i rep. Jede kršćane i nalazi se u mračnoj zemlji.

U Rusiji uvijek topovi pucaju, da ne uzmogne k nama. U Selištu u Moslavini zovu ga songlav. U Babinoj gredi plaše djecu pasoglavcem, a pričaju da su mu noge od vratila, dočim u Strizivojnoj (selo u Đakovštini) kažu, da ima pasju glavu i konjske noge, i da je jeo svijet – navodi Hircl, a svojim daljnjim istraživanjima dodatno potvrđuje opaku narav tog mitskog stvorenja.

Sigurnost tražili čak i u - gnoju

- Jedan seljak iz Gornjih Boraca kod Daruvara pripovijedaše mi o pasoglavcima, da ih ima u mračnoj zemlji, a pred njima da se može čovjek sakriti u konjsko đubre, jer ga drukčije nanjuše i pojedu. Tu mračnu zemlju čuva vojska, da ne prodju k nama, već u Rusku carevinu... – otkriva Hircl nevjerojatne detalje o čudovištu koje je nekad obitavalo u Varaždinskoj županiji, a danas je gotovo potpuno zaboravljeno.